Uz pripadajuće vjernike ove župe, kao i pristigle iz drugih župa na misi su bile i obitelji Alojzija Tadića i Marina Vučka iz Petrinje kojima franjevci Bosne Srebrene, pod okriljem „Kruha sv. Ante“ i uz svesrdnu pomoć vjernika, dobročinitelja i prijatelja obnavljaju obiteljske kuće stradale u prošlogodišnjem potresu na području Sisačke biskupije.

Nakon otpjevane uvodne pjesme fra Stipo je na početku misnog slavlja pozvao sve okupljene na zajedničku molitvu u crkvi, a i u obiteljskim molitvama zahvalu Bogu za dar života i milosti koje su zadobili tijekom života, a posebno što ih je u župi i okolici prilikom tadašnjeg jakog potresa sačuvao žive, zdrave i neoštećene u duševnom i materijalnom smislu.

U homiliji fra Stipo je naglasio: „Duševne rane od posljedica potresa uz Božju pomoć i dobrih ljudi zacjeljuju, a i materijalna obnova bi prema obećanjima državnih, županijskih i gradskih dužnosnika trebala uskoro biti ubrzana i zato trebamo polako okrenuti novu stranicu na kojoj ćemo zajednički pisati ljepše i ugodnije trenutke, pozivajući se u tome na potvrdu jedne mudre izreke koja kaže: ‘Prošlost je iza, učite iz nje, budućnost je ispred, pripremite se za nju, sadašnjost je ovdje, živite je’. I zapravo jedino što imamo jest ovaj sadašnji trenutak, ovaj dan koji mogu gledati okrenut nazad ili okrenut naprijed, sve ovisi o meni“.

Rekao je da dvije godine poslije potresa svećenici franjevci pozivaju „da više ne gledate na ono što nemate, što ste izgubili, već na ono što imate i za to zahvaljujete Bogu i njegovim i našim svecima“.

„Sigurno da je onog jutra i u onim danima bilo preteško gledati kako sve ono što je kroz život stečeno nestaje u tren oka, no možda danas, dvije godine poslije, neki od vas mogu reći – imam(o) i bolje. Protekle dvije godine toliko dobrih ljudi iz Hrvatske i svijeta posjetili su Zagreb, Sisačku biskupiju, Banovinu i Hrvatsku, mnogi su došli i pokazali svoju dobrotu i darežljivost“, rekao je fra Stipo i na zaključio: „Obnovu kuća, stanova, gospodarskih zgrada treba pratiti obnova naše nutrine, obnova našega duha, izgradnja naše duhovne kuće u kojoj živimo, to smo mi sami. Ako je u meni sve devastirano i ako je u meni nered, ogorčenost, ljubomora i nezahvalnost – onaj ružni osjećaj netrpeljivosti i povrijeđenosti – što će mi i najljepša i najnovija kuća u selu, u gradu? Ako pogledamo ove dvije godine koje su iza nas, sigurno nikada više nije bilo suza i tuge u Zagrebu, pogotovo u podsljemenskim dijelovima i na Banovini, ali isto tako, nikada nitko nije potresom, poplavama, pandemijom zahvaćenom našem Zagrebu, Glini, Sisku, Petrinji, Hrvatskoj pokazao toliku blizinu, solidarnost i darežljivost. Svi naši dobročinitelji koji su dolazili, i koji još uvijek dolaze i slali nam pomoć – svi su oni nastojali obrisati suzu iz našeg oka, maknuti tugu i zabrinutost i vratiti kakav takav osmijeh. Uspjeli su. Hvala im“.

Na kraju misnog slavlja prikupljani su novčani prilozi prigodom 16. tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini, koja se u svim župama na Treću korizmenu nedjelju obilježava od 2007. prema odredbi Hrvatske biskupske konferencije, izvijestila je FIA.