Na početku homilije mons. Sente je zapitao vjernike zbog čega su večeras došli ovdje? Isto tako upitao ih je da li čuju Isusove riječi: ‘Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni’? Da li očekuju da će im Isus dati odmora? A zatim je ustvrdio da vjeruje da je to glavni razlog njihova dolaska.

Isto tako je rekao da čovjek misli da su neka druga vremena bila bolja, kao i neki drugi prostori. Kada smo bili u ratu, molili smo za mir. Kada smo bili u krizi, molili smo da iziđemo iz krize, tako je i sada s iskustvom covida 19. Ograničeni smo u nekim svojim ponašanjima i kretanjima, pa želimo da to što prije prođe. To nam stvara opterećenje. Jedino nas dragi Bog može tu rasteretiti.

„Zanimljivo, Isus ne govori da će nas razriješiti križa, nego ‘jaram je moj sladak i breme je moje lako’. Ima se dojam kao da čovjek ne može živjeti bez jarma i bez bremena. Lako to možemo vidjeti i na starozavjetnom narodu. Dakle, nije teško zamisliti kako im je bilo u Egiptu jer su bili robovi. Ali isto tako znamo, da kada su bili na putu u Obećanu zemlju, da su vrlo brzo prigovarali Mojsiju… Takvo je ljudsko srce. Ono nikad nema mira niti odmora dok se ne smiri u Bogu, kao što nas uči sv. Augustin: ‘Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože.’ Zbog toga, kada Isus govori da trebamo doći k njemu sa svom svojom opterećenošću i izmorenošću, zapravo nas želi poučiti životu“ naglasio je propovjednik.

Isus ne nudi da će otkloniti breme i jaram, nego da će ga učiniti slatkim i lakim. Sam Isus nije nas spasio lijepim propovijedima, pa čak niti izlječenjem od različitih bolesti, pa ni uskrišenjem Jairove kćeri, nego prihvaćanjem volje Očeve, prihvaćanjem križa. Isus je dozvolio da bude raspet. Tim trpljenjem, bremenom i jarmom Isus Krist nas je spasio, ali nam je jasno pokazao da prihvaćajući križ zapravo čini nešto čime pobjeđuje svako zlo, dajući svoj zemni život iz kojega onda klija radost uskrsnog jutra. To je zapravo glavna poruka Isusa koji nam neprestano iznova govori da trebamo k njemu doći da bismo onda shvatili da svako naše breme i svaki naš jaram ako se stavi u Božje ruke ili prikazuje za svoje bližnje više nije teret, muka, nego radost iz koje izvire radost uskrsnog jutra, misli su mons. Sentea.

Na kraju homilije rektor je poručio vjernicima da je Isus svojom smrću i uskrsnućem obećao da će se brinuti za svakoga od nas i da je s Isusom sve moguće.

Prije svečanog blagoslova, vlč. Andrija Miličević koji je ispovijedao hodočasnike, zahvalio se Bogu na njegovoj dobroti i blizini, kao i mons. Senteu na misnome slavlju i nadahnutoj homiliji i duhovno-molitvenom zajedništvu sa sestrama karmelićankama. Isto tako uputio je riječ zahvale prisutnim vjernicima koji su se kroz dane trodnevnice spremali za svetkovinu Gospe Karmelske, ispovijedali se, primali sakramente i oblačili Gospin škapular.