Na početku slavlja posvijestio je vjernicima smisao Riječi Božje i euharistijske žrtve, u koju su i oni ugrađeni po svom vjerničkom i kršćanskom životu.

U homiliji propovjednik je vjernicima predočio i protumačio čitanja dana – ulomke iz Knjige Izlaska i Evanđelja po Ivanu (Izl 32,7 – 14; Iv 5,31 – 47) koji govore o Isusovom svjedočenju i samoobjavi Židovima koji mu nisu povjerovali. Zakon koji su Židovi obdržavali često je zaboravljao na čovjeka, a i na Boga, na Ljubav. I zato Isus danas stavlja pred sve nas svoj lik i otkriva nam svoju božansku dimenziju. Poziva nas na promišljanje o našoj slici o Bogu, o našoj slici o Kristu Gospodinu. I on sam svjedoči svojim djelima i čudesima o sebi, jer zapravo on na taj način ispunja svoje poslanje. On je onaj kojega je Bog poslao, koji je došao na svijet radi nas, zapravo on je onaj koji otkupljuje naše grijehe žrtvom, žrtvom ljubavi, žrtvom na križu, žrtvom kroz muku, kroz sebedarje bez kompromisa, poručio je vlč. Kralj.

Nadalje se osvrnuo na stav vjernika prema Kristu Gospodinu i na sličnost Izraelcima, koji su nakon povratka iz egipatskog ropstva brzo zaboravili na nedaće koje su ih pratile i počeli su mrmljati i prigovarati Gospodinu. I vjernici su ponekad slični njima kada smo više orijentirani na ovozemaljsko negoli na vječno. Zbog toga Isus opominje one koji ga slušaju, a time i sve, jer se često udaljujemo od pravog smisla života, od Boga i tako si zatvaramo vrata milosti, rekao je.

„Mi se pripremamo za sutrašnju svetkovinu sv. Josipa, čovjeka koji je bio Božji miljenik, kojeg je Bog izabrao zbog njegove jednostavnosti, ali i zbog njegove čvrste vjere da bude onaj koji će se brinuti za Božjega Sina, da bude onaj kojem će biti povjerena briga za Isusov život u njegovom djetinjstvu, u njegovoj mladosti, da bude onaj koji će se napokon brinuti i za Blaženu Djevicu Mariju, Majku našega Boga.“

„Znamo da u Svetom pismu o njemu ništa ne nalazimo konkretno, da ni jednu jedinu riječ nitko nije zapisao što je izišla iz njegovih usta. No, on je, sestre i braćo, svima nama uzor, poticaj. Njega nam Gospodin daruje kao onoga koji se za nas zauzima, baš onako kako se on u svom skromnom i jednostavnom životu zauzimao za Isusa i za njegovu Majku. Sv. Josip nam postaje primjer brige za obitelj, brige za ljude, za braću i sestre, za one koje je Bog stavio na naš životni put“, naglasio je predslavitelj.

Potom je potaknuo vjernike da se ugledaju u Josipovu vjeru kojom je on prihvatio Božji plan, Božje poslanje i bio otvorenog srca za svaki Božji zahvat. Jednako tako, preporučio je vjernicima da njihove molitve i dalje budu upravljene Bogu po Josipovom zagovoru, u tišini, skromno i s velikom ljubavlju koja svoj uzor traži u Kristu Gospodinu, Majci Božjoj i sv. Josipu.

„Dragi vjernici, Gospodin Isus nas ovom svojom riječju poučava da budemo na pravome putu ustrajni, da se damo poučiti njegovom riječju i da slušamo glas Crkve koji nas vodi prema spasenju“, kazao je vlč. Tomislav.

Štovatelji sv. Oca Josipa kao i sestre karmelićanke i trećega su dana trodnevnice, na samu uočnicu, bili dionici Josipovih milosti. Svečanom Večernjom Časoslova sestre karmelićanke ušle su u svetkovinu sv. Josipa, za koju su se spremale euharistijom, molitvom i pjesmom kroz devet srijeda, ispunjavajući tako zavjet svojih prvih sestara kojima je Gospodin po sv. Josipu u Drugom svjetskom ratu sačuvao duše i samostan od sigurnog i uništenja. Poručuju: „Hvala ti sv. Josipe!“