Ususret Stepinčevu u brezovičkom Karmelu
O. Srećko Rimac slavio misu u sklopu trodnevnice za Stepinčevu u Karmelu u Brezovici
Karmelićanin o. Srećko Rimac slavio je u četvrtak, 9. veljače u brezovičkom Karmelu treći dan duhovne priprave za blagdan Stepinčeva.
U uvodnim mislima, o. Srećko spomenuo se sv. Skolastike, čiji se spomendan slavi 9. veljače, kao i njezine uloge u redovništvu. Naime, rekao je da kao što je sv. Benedikt, njezin rođeni brat, bio utemeljitelj zapadnog monaštva, tako je i ona bila utemeljiteljica zapadnog ženskog monaštva. Primjeri svetaca nas potiču da ih štujemo, jednako tako da ih nasljedujemo, kao što je to i primjer velikog i dragog nam sveca, Alojzija Stepinca, čiji blagdan se slavi 10. veljače.
O Stepinčevoj svetosti, osobito o njegovom životu molitve, posvjedočio je i u propovijedi. Tako je između ostalog rekao da Karmel ima svoj početak u nadahnuću zagrebačkog nadbiskupa Alojzija, kojega je vodio Duh Sveti i koji je želio da u svojoj nadbiskupiji ima duhovni svjetionik.
„Kao što sv. Ivan apostol, u prologu svoga evanđelja piše: ‘U početku bijaše Riječ… Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa.‘ Tako se i za ovaj Karmel i za sve druge koji su osnovani od njega, može reći: ‘Na početku svega bio je zagrebački nadbiskup Alojzije’. I sve je počelo od Boga, tako što je nadbiskup Alojzije bio poslušan nadahnuću Duha Svetoga. I sve je krenulo od toga nadahnuća koje je čuo u svojoj duši i odgovorio na njega. Odgovarati na nadahnuća Duha Svetoga može samo čovjek duboke molitve, a bl. Alojzije je bio upravo čovjek duboke molitve i iz molitve je proizlazilo sve njegovo djelovanje…“, rekao je o. Rimac.
On je započeo svoj život u okrilju obiteljske molitve, a završio ga je također s molitvom na usnama, koju su za njega nastavili njegovi najbliži suradnici. Vjerojatno je prvu molitvu za njega izmolila njegova majka Barbara, a posljednju župnik Josip Vraneković i časne sestre okupljene oko njegove smrtne postelje. Molitva mu je bila uvijek prva točka dana. Molio je kao dječak, kasnije kao vojnik, student, radnik na gospodarstvu. Dok je bio u zatvoru u Lepoglavi, ustajao bi prije svih da izmoli svoje molitve, a zapisano je da je za vrijeme sužanjstva u Krašiću ustajao već u 3 sata ujutro kako bi izmolio sve molitve do jutarnje mise u 6 i 30 sati.
Prva molitva nakon ustajanja bila je arkanđelu Mihaelu, za pomoć u boju protiv zasjeda đavolskih. Nadbiskup nije molio samo za svoju nadbiskupiju, nego za čitavi svijet. Na svom pisaćem stolu imao je globus da se lakše i snažnije može mislima prenijeti po cijeloj zemlji i da moli za nakane najpotrebnijih. Na podnožju globusa pisalo je: ‘Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.’
Svaki dan se molio sv. Agatonu, papi, kako bi ga posjetio na ugovor koji je u ime sv. Petra sklopio s Hrvatima, da pomogne ovom nevoljnom narodu. Molio se i sv. Grguru VII., papi, da spasi naš pritisnuti narod. Posebno je molio za svoje progonitelje kao i njegov Učitelj, a znao je reći: ‘A jadnici ni ne slute da služim svetu misu najviše za njih i protiv njih, ukoliko zlo čine (da to zlo drugima ne naškodi), ne bi li im se Bog smilovao i obratio ih. A kad bi to i znali, ne drže do toga, ali to je sva naša borba: molitva, Misa i trpljenje, naglasio je propovjednik.
Blaženikov stav je bio: ‘onaj koji ne moli propada’. Bio je uvjeren da bez molitve čovjek ne može napredovati u životu, kao što zemlja ne može uroditi plodom bez sunca i kiše. On nam je primjer i učitelj molitve koji je preporučio da se moli sve ono što je u skladu s voljom Božjom i što služi našem spasenju. Dakle, najprije slaviti Boga po molitvi, a onda moliti Boga za naše spasenje i posvećenje, kao i za ostale nakane.
On je znao poticati svoje vjernike na žarku i revnu molitvu u obitelji i u crkvi, posebno molitvu nebeskoj Majci Mariji, osobito molitvu krunice. Ako to cijela naša Hrvatska učini, nema se čega bojati. Isto tako je pozivao narod da u javnosti svjedoči svoju vjeru i da se ne srami moliti pred drugima. Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno. Vratimo se Kristu, njegovu Evanđelju i njegovu nauku. „Život biraj, Hrvatska, ne smrt!“, poručio je.
Nakon blagoslova, vjernici su zdušno zapjevali pjesmu Gospi Lurdskoj koju je Blaženik posebno štovao, i preporučili joj svoj život, obitelj, narod i Crkvu i tako, na svoj način, zakoraknuli u blagdansko slavlje.
