Središnju euharistiju predslavio je kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog mons. Zlatko Koren. Suslavio je domaći župnik i dekan preč. Ivica Cik.

Mons. Koren u propovijedi se osvrnuo na proslavu Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba. Zamolio je okupljene vjernike da ne ruše generacijske mostove svog obiteljskog zajedništva već da ih grade i vesele im se kao što se cijela Hrvatska veseli Pelješkom mostu koji će njezino kopno napokon povezati u jednu cjelinu.

Spomenuo je i dvije životne slike, iz svog osobnog iskustva te drugog što ga je pročitao u jednoj knjizi.

U prvoj se radi o jednoj obitelji koja je iz njegove nekadašnje župe prije tri godine otišla u Irsku u potrazi za boljim životom. Pri jednom susretu s njima, nakon tog vremena, zapitao ih je kako su se snašli, a odgovor je bio da nemaju za čime žaliti, ali niti da se baš nemaju čime pohvaliti. Nakon kratkog izrečenog međusobnog nerazumijevanja, poanta tih riječi bila je u tome da su ovdje imali baka-servis koji im je uslijed obilja radnih obveza uskakao u svakom potrebnom trenutku, a ondje, u Irskoj, taj su servis morali posebno naručivati preko agencije i skupo plaćati. Tada su shvatili koliko je neizmjerna i neprocjenjiva ta ugrađenost baka i djedova u njihove živote.

U drugoj se slici radilo o jednom uspješnom mladom čovjeku, koji je svoj uspjeh gradio od malena, od školskih dana, skupljajući mnoge pohvale za svoj marljiv rad, pa tako i tijekom cijelog školovanja, sve do znanstvenog doktorata nakon čega se odlučio zaposliti podnoseći molbu sa svim stečenim referencama. No, kada ga je potencijalni poslodavac upitao: „Imate li mi povrh toga još nešto za reći?“, mladić se našao zatečen tim pitanjem jer je, eto, sve o njemu bilo zapisano na papiru. Poslodavac mu je dao do znanja da se malo raspitao o njemu i da su njegovi rezultati koje je dosad postigao u životu doista zadivljujući, ali da svega toga ne bi bilo da se jedanput davno njegov pradjed nije zaposlio u rudniku i zarađenim novcem kupio zemlju na kojoj je izgradio kuću, a koju je mladićev otac dodatno oplemenio. „Da toga nije bilo vi ne biste živjeli u ovom prestižnom sveučilišnom gradu i to je to na što ste zaboravili, da niste sami i da su u vaš uspjeh ugrađeni i svi vaši bližnji kao i vaši profesori i vaši treneri“, rekao mu je poslodavac, dodavši da će svi njegovi postignuti uspjesi dobiti posebno značenje tek tada kada mladić toga postane svjestan.

„Postanimo i mi svjesni činjenice da mnogo toga u svom životu možemo učiniti sami, ali i činjenice da su mnogo puta u to ugrađeni i drugi ljudi“, poručio je mons. Koren.

Zaključno je o svetoj Ani i svetom Joakimu rekao da se o njima ne zna mnogo, ali se zna najvažnije – da su bili roditelji Blažene Djevice Marije i baka i djed Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta. Ono što je posebno znakovito, istaknuo je, jest da su bili otvoreni Duhu Božjem, pred sobom su svaki dan imali otvorenu Božju riječ i Njegov navještaj u Svetom pismu. „Slaviti Joakima i Anu, a imati Sveto pismo samo kao ukras znači promašiti ovu svetkovinu jer slaviti svetog Joakima i Anu znači otvoriti se Božjoj riječi“, zaključio je.

Na kraju slavlja predsjedatelj je pročitao prigodnu molitvu pape emeritusa Benedikta XVI.

Na kraju mise bio je zavjetni ophod oltara. Jednako je završilo i poslijepodnevno slavlje koje je predvodio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu Josip Šimunović.

Slavlju su među ostalima nazočili gradonačelnica Petra Škrobot sa svojim zamjenikom Petrom Burićem, predsjednica Gradskog vijeća Samobora Irena Franceković te Davor Ivo Stier i gradski vijećnik Matija Hržić.

Mnoštvo vjernika okupilo se i na dvjema jutarnjim misama. Na prvoj su se okupili župljani Župe svetog Ivana Krstitelja iz Luga. Misu je predslavio tamošnji župnik vlč. Josip Čulig. Drugu, na kojoj su se okupili župljani Župe Krista Kralja predslavio je domaslovečki župnik vlč. Anto Pavlović.

Nakon misa osvježenje se moglo pronaći kod samoborskih medičara Oslaković i Arko uz samoborski gvirc i medenjake.