Vjernicima je u ispunjenoj katedrali biskup Radoš govorio o zahvalnosti za sva dobra koja smo ove godine od Gospodina primili. Reći nekome hvala znači prepoznati da ovo na čemu zahvaljujemo nije naše postignuće već je dar dobrote drugoga izraz njegove ljubavi. Najaveći dar koji smo svi primili ove godine zasigurno je vrijeme. Vrijeme poklanjamo onima koje ljubimo i koji su nam važni.

Vrijeme koje nam je Gospodin stavio u ruke može u našim rukama biti tek pijesak, prah koji će iscuriti iz njih, a može biti i sjeme koje će također iscuriti, ali će rasti i donijeti plod. U ove svete dane nastojimo si posvjestiti kako nam Bog nije samo darovao vrijeme i prepustio nas vremenu već je Bog s nama u našem vremenu.

Posljednji dan u godini prilika je da se osvrnemo unatrag, prepoznamo što nije plodno u našem životu i da to ostavimo iza sebe, a prigrlimo sva ona lijepa iskustva koja će oplođivati dane i nove godine koja je pred nama. Na kraju propovijedi biskup je potaknuo vjernike da izričući hvala Bogu od Njega očekujemo još i više u godini koja je pred nama.