Hodočašće je tradicionalno započelo u subotu ujutro, na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla, nakon Službe riječi i blagoslova u varaždinskoj katedrali.
Nekoliko stotina hodočasnika pješaka potom je krenulo na više od četrdeset kilometara dugačak put prema Mariji Bistrici. Pješaci su se uobičajeno sabrali na Vinskom Vrhu odakle su, predvođeni varaždinskim biskupom Josipom, u procesiji krenuli prema svetištu. Uvečer tog prvog hodočasničkog dana vjernici su proslavili misu te nakon nje sudjelovali u procesiji „Put svjetla“ sa svijećama na bistričkoj kalvariji.
Glavni hodočasnički dan bila je nedjelja 30. lipnja, kada su se hodočasnicima pješacima tradicionalno pridružili brojni vjernici pristigli automobilima, biciklima, autobusima, vlakom ili pak drugim organiziranim prijevozom. Središnje nedjeljno zavjetno euharistijsko slavlje na prostoru crkve blaženog Alojzija Stepinca na otvorenom u svetištu Majke Božje Bistričke predvodio je biskup Mrzljak, a prethodila je pobožnost križnoga puta na Kalvariji.
U zajedništvu s mjesnim biskupom bilo je dvadesetak svećenika s područja Varaždina i okolnih župa, kao i velik broj vjernika. Sve Varaždince, kao i one pristigle iz drugih krajeva, prije početka misnog slavlja pozdravio je domaćin, rektor nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević.

Homiliju je biskup Mrzljak započeo tumačeći kako mnogi mladi u našoj domovini završavaju osnovne i srednje škole te se pitaju i odabiru put kojim će njihov život ići. Izrazio je i radost zbog mnogih svećeničkih ređenja koja sse održavaju ovih dana.

Kada je Isus odabrao svoje apostole, nije im rekao da moraju ići, već je svakome od dvanaestorice rekao ‘pođi za mnom’. Tako je i danas. Poziv je Isusov, ali odgovor je naš. To je temeljno pitanje za svakog čovjeka i za sva vremena – odazvati se ili ne? Isplati li se ići za tim čovjekom koji poziva učenike, čuli smo u evanđelju, riječima “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio”? Isplati li se ići za čovjekom koji nam ovdje na zemlji ne obećava ništa i nema ništa? Kakva li je to velika razlika između Njega i onih koji ovdje na zemlji imaju velika bogatstva i obećavaju mnogo? A Isus ne obećava ništa, već kaže ‘idi za mnom, ali moraš nositi svoj križ’! Ali Isus obećava i nešto što je čovjeku toliko privlačno – slobodu. Kaže sveti Pavao: “Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete”. Dvije su riječi ovdje ključne; sloboda i ropstvo. Čini se kao da su to dvije krajnosti. Živi li danas čovjek u slobodi ili ga možda mnoge stvari i okolnosti zaustavljaju. Što znači biti slobodan? Znači li to da čovjek čini sve što mu padne na pamet ili sloboda uključuje i odgovornost? U svom poimanju slobode, čovjek današnjice si je umislio da je on gospodar svega i da je on sam sebi Bog. Čovjek si je umislio da je gospodar života, određuje kada će život početi i završiti, određuje što je dobro za čovjeka i donosi zakone i konvencije koji će unaprijediti kvalitetu ljudskog života. Neće se čovjek pritom obazirati jesu li ti ljudski zakoni u skladu s Božjim zakonima i zapovijedima. Znamo da Bog nije dao svoje zakone da bi ljudima ograničio slobodu, već suprotno, da bi ljudima proširio prostor slobode. Ali ta napast, kada čovjek želi biti sam sebi Bog, neprestano je prisutna u ljudskome društvu. Mnogi stariji su proživjeli onaj sustav komunističkog ateizma koji si je umislio da će riješiti čovjeka Boga i njegovih zapovijedi te mu omogućiti da živi u slobodi. No, kakvo li je to tek ropstvo bilo? Ropstvo čiji se tragovi osjećaju još i u našem vremenu. Čovjek današnjice si je umislio i da je gospodar zemlje na kojoj živi. Prisjetimo se kako je na prvim stranicama Biblije zapisano kako je Bog stvorio zemlju i daju je čovjeku na upravljanje, ali zabranio je čovjeku da dira u stablo razlikovanja dobra i zla. Ali čovjek u svojoj napasti, poželio je baš to. U naše vrijeme sve više uviđamo da upravljanje zemljom nije dobro i da sve više zagađujemo zemlju na kojoj živimo. Kao da se čuje sa svih strana svijeta vapaj: “Stani čovječe! Što radiš to od zemlje? Zašto je zagađuješ? Zašto se uplićeš u klimatske promjene? Razmisli što činiš i kakvu ćeš zemlju ostaviti budućim generacijama!”

Promatrajući čovjeka 21. stoljeća koji je u mnogočemu napredovao, pitamo se živi li čovjek današnjice u mnogovrsnom ropstvu ili je slobodan. Koliko ovisnosti ropstva vladaju nad čovjekom? Alkohol, droga, kocka, moderna sredstva komunikacije i informacije; sve te ovisnosti čovjeka upravo zarobljuju. Riječ Božja, s druge strane, uvijek je živa i uvijek je danas. Danas smo se ovdje odazvali upravo zato što smo slobodni, nitko nas na to nije prisilio. Na Isusov poziv, rekli smo “evo me, dolazim, želim čuti tvoju riječ”. Dakako da postoje različite primamljive ponude sa svih strana pa ćemo se poput nekih učenika početi ispričavati svagdanjim obavezama i brigama. Ali odabrali smo biti ovdje i odazvali smo se u slobodi djece Božje. Želimo ovdje učvrstiti i umnožiti našu vjeru, poručio je biskup Mrzljak.

Pjevanje tijekom zavjetne hodočasničke mise animirao je zbor župe Uskrsnuća Isusova iz Kučan Marofa koja je bila zadužena za organizaciju i koordinaciju ovogodišnjeg hodočašća. Nakon nedjeljne mise, u poslijepodnevnim satima u bazilici Majke Božje Bistričke, bilo je euharistijsko klanjanje te oproštajna procesija. Sveta misa zahvalnica za ovogodišnje 330. zavjetno hodočašće u Mariju Bistricu bit će slavljena u ponedjeljak 1. srpnja u 19 sati u varaždinskoj katedrali.