Po običaju, u subotu u 3 sata izjutra, nakon Službe riječi i blagoslova u varaždinskoj katedrali, više stotina varaždinskih hodočasnika pješaka uputilo se prema Mariji Bistrici. Na četrdesetak kilometara dugoj hodočasničkoj ruti, prošli su kroz poznata mjesta kao Beretinec, Belski dol, Budinščinu i Konjščinu i tradicionalno se sabrali na Vinskom Vrhu odakle su oko 14 sati, predvođeni varaždinskim biskupom, u procesiji krenuli prema Svetištu. Prvi hodočasnički dan okrunjen je uvečer misom i procesijom sa svijećama „Put svjetla“  na bistričkoj kalvariji.

Glavni hodočasnički dan bila je nedjelja, 5. srpnja, kada su se hodočasnicima pješacima tradicionalno pridružili mnogobrojni vjernici pristigli automobilima, biciklima ili pak drugim prijevozom. Središnje nedjeljno zavjetno euharistijsko slavlje u 11 sati na prostoru crkve bl. Alojzija Stepinca na otvorenom  predvodio je biskup Bože Radoš, a svetoj misi prethodio je križni put na bistričkoj kalvariji. U zajedništvu s našim mjesnim biskupom bili su svećenici s područja Varaždina i okolnih župa, kao i velik broj vjernika koji su i ove godine vjerno održali zavjet svojih predaka.

Jaram je moj sladak, a breme lako

Sve Varaždince kao i one pristigle iz drugih krajeva, srdačno je prije početka misnog slavlja pozdravio domaćin, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević.

Svoju propovijed okupljenom mnoštvu biskup Radoš započeo je podsjećajući na redak iz Matejeva evanđelja koji je netom pročitan: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si tajne kraljevstva sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da Oče, to se tebi sviđa“.

Te tople riječi zahvale za malene koje Isus upućuje Ocu, a među koje i sami priželjkujemo biti ubrojeni, na prvi pogled, čini se da izgovara u posebnom trenutku njegova života kada je sve oko njega lijepo i dobro. Ipak, podsjeća mons. Bože Radoš, treba razumjeti kontekst u kojem Isus izgovara te riječi. Nakon što je stigavši iz Nazareta u Kafaranum lijepo primljen, po najavi i lijepom svjedočanstvu svoga preteče Ivana Krstitelja, Isusovi prvi nastupi oduševljavali su mnoštvo, njegov govor je bio svjež jer je tekao iz bistrog izvora njegove nutrine, njegova srca. Bio je čovjek koji je imao oko za ljude, liječio je bolesne, činio je čuda, na Njegovu riječ pokoravale su se zemaljske sile.

Ipak, primjećuje mons. Radoš, malo po malo njegov govor nije više tako lijepo sjedao u dušu, nije ispunjavao ljudske želje, naprotiv, tražio je promjenu srca. Jer Isus, – nije došao ispunjavati želje, došao je promijeniti ljudsku nutrinu, ljudsko srce. A kada se traži određena promjena, posebno promjena nutrine, tada se dolazi do različitih otpora. Mnogi su se brzo okrenuli od njega i pošli nekim drugim putem. Razočarani.-

Mons. Radoš, ponovno se vraća na početak i pojašnjava kako upravo u tom trenutku, silnog razočaranja ljudi, Isus podiže oči prema Ocu i izgovara toplu, intimnu molitvu punu oduševljenja i radosti:
„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si tajne kraljevstva sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ A maleni su upravo oni koji imaju mjesta za Isusovu riječ, nastavlja mons. Radoš, to su oni koji imaju još prostora u svojoj duši za rast, koji nisu oholi. Isus zahvaljuje Ocu na malenima i poziva da učimo od njega jer je krotka i ponizna srca. Isus svojim primjerom uči kako biti malen: došao je kao maleno dijete potrebno ljudske blizine, pomoći i ljubavi da bi mogao rasti. Na početku svog javnog djelovanja ponovno pokazuje svoju malenost: ima srca za  sve ljude, za one slabe u tijelu, za bolesne kojima se približava kako bi njegova nutrina i zdravlje koje nosi mogli dotaknuti i ozdraviti. Isus je blaga i ponizna srca, napominje mons. Radoš, i za one koji nemaju srca, koji su otišli daleko od ljudi, Boga i sebe poput Zakeja koji je naučio lekciju i nakon ispovijedi  postaje  čovjek koji ima mekano srce i polovicu svoga imanja daje siromasima. Isus se spušta da onih koji su već pali, sjetimo se one žene koja je uhvaćena u preljubu, Isus je došao da je podigne, podsjeća varaždinski biskup.

Redak „Jaram je moj sladak, a breme lako” biskup Radoš tumači slikom radionice gdje Isus s Josipom radi jaram za volove, za one koji trebaju nešto teško raditi i objašnjava kako će pismoznanci odmah zaključiti da misli na zakon Božji koji je poistovjećen s jarmom Božjim, zakon koji je dan u Starom zavjetu kao milost, kao oslobođenje, ali koji malo pomalo postaje teret, teški jaram. Upravo će Isus  predbaciti onima koji stavljaju taj jaram drugima na pleća, na glavu, a sami ne žele prstom maknuti. Za razliku od tog teškog jarma, Isus pokazuje da je njegov jaram sladak jer je njegov zakon pretočen u zapovijed ljubavi, a za tu zapovijed mons. Radoš ohrabruje i naglašava: – potpuno Boga ljubi, kad je Bog u pitanju nemoj imati nikakvu kalkulaciju, nemoj se ničega bojati: Bogu se dati, tu će čovjek uvijek dobiti, nikada ne može izgubiti.

Primjer Blažene Djevice Marije

Biskup i nadalje potiče i poziva da ljubimo bližnjega jer je Isus dao primjer. Isusov jaram je jaram ljubavi.
“Kad nekoga ljubimo, koliko god nam se čini da prolazimo kroz teškoće uvijek nam je to lako, što više ljubimo to je život lakši, to su žrtve jednostavnije i lakše. Isus nam to želi kazati”, zaključio je mons. Bože Radoš i dao primjer Blažene Djevice Marije, prave slike malenih, neznatne službenice, koja zna istinski ljubiti i prihvaća jaram Božji.

Zavjetnoj hodočasničkoj misi svoj udio čitanjem i pjevanjem dali su župljani i zbor varaždinske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, Biškupec, upravo ta župa  je bila zadužena zadužena za organizaciju i koordinaciju ovogodišnjeg hodočašća. Nakon ophoda oko oltara i oproštajne procesije u bazilici Majke Božje Bistričke u poslijepodnevnim satima, okrijepljeni hodočasnici krenuli su svojim domovima.
Sveta misa zahvalnica za ovogodišnje 331. zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj predslavit će sutra, u ponedjeljak 6. srpnja u 19 sati u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM mons. Bože Radoš, varaždinski biskup.