Bogoslužje je predslavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua, u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem, pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem, poglavarima i bogoslovima Bogoslovnog sjemeništa, na čelu s rektorom Stjepanom Radićem, drugim svećenicima te profesorima KBF-a u Đakovu, na čelu s dekanom mons. dr. Vladimirom Dugalićem.

Nakon kratkog čitanja, duktor sjemenišne zajednice Matej Krešo izložio je svoj referat o temi „Marija: Uzor i majka u patnji“. U referatu se osvrnuo na teška vremena koronakrize u kojoj se nalazi čitav svijet. Istaknuo je da su ljudi bačeni u nesigurnost, strah, spominjući pri tome da pandemija nije počela u veljači ove godine, nego od pada prvih ljudi.

Kao primjer vjere i pouzdanja u Boga, istaknuo je Blaženu Djevicu Mariju. Ona nije neko biće iznad čovjeka nego savršen primjer potpunog predanja u vjeri. Marija je čitavo vrijeme bila uz onoga koji ‚bijaše poslušan do smrti, smrti na križu‘. Marija je živjela u posluhu vjere sve do križa njenog vlastitog Sina, da kao nova Eva zasluži novi život milosti svemu svijetu, nastavio je duktor.

Krist na križu nije nas ostavio same, nego se darovao u euharistiji, i darovao nam svoju Majku. Isus je pokazao da je Marija ona žena koju je proroštvo iz davnina navijestilo u neprijateljstvu sa zmijom. U toj je vjeri sadržan posluh Službenice i ljubav Majke boli. Marijin je primjer za nas dragocjen jer nas čeka kušnja vjere na hodočasničkom putu prema vječnom cilju. Ona kroči ispred Crkve te joj postaje stalan znak za to hodočašće, zaključio je duktor Krešo.

Prema tradiciji slavlja Vigilije uoči Proslave Bezgrješnog začeća, pozdravni govor prisutnima je uputio i rektor Radić. Pozdravljajući sve prisutne, a posebno Nuncija, rektor Radić svoj je nagovor usmjerio prema vrlini skromnosti Blažene Djevice Marije. Skromnost, s obzirom na materijalna te druga dobra i časti, jest odgovor na Božji poziv življenja u slobodi i nenavezanosti.

Razmatranje o skromnosti Blažene Djevice Marije rektor je dočarao prikazom od strane renesansnoga njemačkog slikara Stephana Lochnera, koji je Blaženu Djevicu Mariju, „Gospu skromnosti“, kistom i bojama uprisutnio u katedrali u Kölnu. Radi se konkretno o liku Djevice koja u jednoj ruci drži Dijete Isusa, a u drugoj, gotovo neprimjetno, između dva prsta, cvijet ljubičice, koja u sveljudskoj tradiciji svojim mirisom, nježnošću i ljekovitošću simbolizira upravo skromnost. Konkretan razlog zašto se upravo skromnost povezuje s ljubičicom jest taj što ona u svoj cvijet, kao nešto iznimno vrijedno, skriva među srcolikim listovima. Upravo je zbog te činjenice, cvijet Ljubičice ušao i u crkvenu tradiciju, koja u njoj prepoznaje „Gospu skromnosti“. Istinski svećenik, redovnik, bogoslov, jest skroman svećenik, redovnik, bogoslov, zaključio je svoje razmatranje rektor Radić.

Prije samog blagoslova, riječ je uzeo nadbiskup Hranić. Nunciju Lingui zaželio je dobrodošlicu, zahvalivši mu što nakon dvaju pokušaja i odgode zbog poznatih prilika, nije odustajao u nakani posjeta koji se, zahvaljujući Bogu, ostvario. Nadbiskup se nadalje osvrnuo na tijesnu vezu Nadbiskupije i Sjemeništa, „u čijoj kapeli upravo anticipiramo slavlje Bezgrješnog začeća“.

Istaknuo je također važnost Bogoslovnog sjemeništa za čitavu nadbiskupijsku zajednicu, ukazavši pritom da je sjemenišna zajednica „zjenica oka“ čitave nadbiskupije te iako je brojem malena, u njoj se uistinu može osjetiti obiteljsko ozračje. Slavlje I. Večernje uveličao je uži zbor bogoslova na čelu s mo. Ivom Andrićem, koji je pri kraju slavlja izveo Himnu Bogoslovnog sjemeništa „Sve zrake Tvoje“.