Tumačeći liturgiju Velikog tjedna, vlč. Zovko istaknuo je da je započela Nedjeljom Muke Gospodinove – Cvjetnicom, koja na jedinstven način u jednom liturgijskom slavlju donosi dva evanđeoska navještaja. Prvi jest Gospodnji ulazak u Jeruzalem, dok je drugi Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Osvrćući se kratko na sam ulazak u Veliki tjedan, propovjednik je u ta dva evanđeoska izvještaja prepoznao dvije realnosti ljudskoga života. Dok je čovjek sposoban, s jedne strane blagoslivljati Gospodina, sposoban je također u svome životu izreći i riječi: „Raspni ga!“

Vlč. Zovko nastavio je s ocrtavanjem Velikog tjedna podsjećajući da od ponedjeljka do srijede, neposredno prije ulaska u Vazmeno trodnevlje, razmatramo jedan neočekivani misterij – misterij Jude. U ponedjeljak se u Judinom srcu pojavljuje klica želje za izdajom, dok u utorak u prvi plan dolazi Petar zaklinjući se da nikada neće iznevjeriti Gospodina. Međutim, Gospodin Petru pokazuje da i pred njim stoje dvije realnosti – blagosloviti ili razapeti.

Propovjednik je naglasio težinu Petrovog zatajenja i Judine izdaje govoreći da, bilo izdaja, bilo zatajenje, svakomu stvaraju bol, neovisno o tomu koja se od te dvije stvarnosti u našemu životu dogodi. Međutim, nastavlja propovjednik, Petar postaje poznat kao sveti Petar, dok se uz Judu veže epitet izdajnik.

Ključ razumijevanja ta dva života jest ucjepljenje u Božju ljubav i milosrđe. Upravo zato što je Petar u njih bio duboko ucijepljen, znao je da se ne treba opterećivati veličinom svoga grijeha, nego u pokajanju gledati veličinu Božjeg milosrđa. Petar je otvoren novosti koju Bog priprema za njega, dok Juda, zatvoren u vlastite sheme o životu ne dopušta Božjoj misli da mu pokaže drugi i bolji put za njegov život. Dok je Juda snovao o tome kako predati Isusa, Petar je okajavajući grijeh razmatrao kako se predati Isusu i njegovoj ljubavi.

Kakva je Božja ljubav koju je Petar upoznao – upitao je vlč. Zovko. Može se prvo razmišljati o tomu kakva je nerijetko ljudska ljubav. Prvi smjer je da ljubimo u drugoj osobi ono što nam se sviđa, što nam je lijepo, a puno puta ono što nam se kod te osobe ne sviđa želimo odrezati, amputirati, odstraniti, da ostane u toj osobi samo meni lijepo i ugodno. Drugi smjer jest ljubiti dok nema križa u odnosu, a kada treba proliti krv za drugu osobu, onda često radimo korak unazad. Božja ljubav je cjelovita – ljubi svaki dio čovjeka; i vječna – ljubi ga i kada nije besprijekoran –rekao je.

Vlč. Zovko zaključio je propovijed potaknuvši vjernike da razmatraju tu Božju ljubav koja se nikada nije povukla i koja ljubi cjelovito.

Na kraju misnog slavlja rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta mons. Antun Sente, prisjećajući se zajedničkih dana u Sisku, s vlč. Zovkom, zamolio ga je da vjernicima prepriča nekoliko događaja o svome putu prema svećeništvu.

„Jedan od krivaca je župnik Toni. On je ‚kriv‘ što sam ovdje danas. Nekidan sam ga iz Rima nazvao s obzirom da sam čuo da je imao nesreću s rukom, a razgovor je završio s dogovorom o večerašnjem slavlju svete mise. U jednom širem smislu je Toni kriv i što sam ovdje kao svećenik. Naime, kada sam jednom kao srednjoškolac došao u župni ured da bih preuzeo posvjedočenje poradi kumstva na krizmi, tadašnju sisački župnik Antun Sente izdao mi je posvjedočenje uz molbu da pokuša barem jednom u idućim mjesecima doći na katehezu za mlade. Obećao sam mu da ću doći, ali su se u meni tada pojavili mnogi upitnici. Prva stvar – nisam znao da u crkvi postoje mladi, druga stvar nisam znao što znači kateheza, ali sam znao da ću na taj način dobiti potvrdu. I tako sam jednom došao na susret mladih i tu je zapravo u Crkvi započeo život jednog dečka koji studira ekonomiju i ima osamnaest godina. U meni su se malo-pomalo počeli odvijali značajni događaji koji su me doveli do toga da prekinem studij ekonomije i da mi spomenuti župnik napiše preporuku za ulazak u bogosloviju. Bog je lijepo iskoristio jedan susret u župnom uredu, u vremenu priprema za krizmu uobičajenu stvar, kao što je dobivanje posvjedočenja za kumstvo, da u meni probudi, odnosno da me dovede do otkrivanja svećeničkog poziva“, posvjedočio je vlč. Zovko.

Mons. Sente nadovezao se na svjedočanstvo rekavši da se ni sada ne umara od pozivanja roditelja koji u ime svoje djece dolaze u župni ured tražiti posvjedočenje, da sama u susretu sa svojim župnikom dobiju potrebni crkveni dokument. Ne garantira da će svaki potencijalni kum ili kuma prilikom dobivanja crkvenog dokumenta dobiti i poziv za svećenika ili časnu sestru, ali želi biti otvoren mogućnosti da u susretu u župnom uredu bude otkriven Bog.

Pjevanje na misi predvodili su članovi župnog zbora „Sveti Josip“ pod vodstvom s. Blandine Rakarić.