U svojoj Poruci za korizmu papa Franjo pred vjernike stavlja „Evanđelje o Preobraženju“ koje se „naviješta svake godine na Drugu korizmenu nedjelju. Naime, Gospodin nas u tom liturgijskom vremenu uzima sa sobom i vodi nas u osamu. Dok redovite obveze traže od nas da ostanemo u svojim uobičajenim mjestima, živeći jednoličnu i katkad dosadnu svakodnevicu, u korizmi smo pozvani uspeti se zajedno s Isusom „‚na goru visoku‘, da sa svetim Božjim narodom doživimo posebno iskustvo askeze“.

Da bi naše uspinjanje ove korizme bilo što plodonosnije, donosimo prikaz učenja Crkve o ovom dijelu liturgijske godine, počevši od vremena Drugog vatikanskog sabora.

1. Liturgijska godina

Drugi vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium uči da u godišnjem ciklusu Crkva razvija svekoliko Kristovo otajstvo, od utjelovljenja i rođenja sve do uzašašća, do dana Pedesetnice i do očekivanja blažene nade i dolaska Gospodinova. Slaveći tako uvijek iznova otajstva otkupljenja, ona otvara vjernicima bogatstva krjeposti i zasluga svojega Gospodina, tako da na neki način postaju prisutnima u svako vrijeme te vjernici s njima dođu u dodir i napune se milošću spasenja (br. 102).

U tom vidu, vrijeme korizme posebno je i jako vrijeme u liturgijskoj godini tijekom kojega se vjernici pripremaju za svetkovanje najveće svetkovine „dobrohotne Majke Crkve“ – Uskrsa (usp. SC, 102).

Stoga ćemo prikazati ono što dobrohotna Majka Crkva uči o ovom vremenu da bi nam korizmeni hod bio što plodonosniji, a svetkovanje Uskrsa radosnije!

2. Vrijeme korizme

2.1. Drugi vatikanski sabor

Razmišljajući o vremenu korizme, iako često misli odlaze k pokori, pobožnosti križnog puta, muci, odricanju, postu, nemrsu, učenje Drugoga vatikanskog sabora podcrtava dvostruki značaj (smjer) korizme: spomen na (vlastito) krštenje i na pokoru.

Tako onda Konstitucija o svetoj liturgiji piše u br. 109:

I u liturgiji i u liturgijskoj katehezi treba još jače osvijetliti dvostruki značaj korizmenoga vremena; vjernike, koji u to vrijeme gorljivije slušaju Božju riječ i posvećuju se molitvi, ono pripravlja na slavlje vazmenoga otajstva, prije svega po spomenu na krst, odnosno pripravom za krštenje te pokorom. Stoga:

a) Neka obilatije dođu do izražaja krsni elementi svojstveni korizmenoj liturgiji; ako je prikladno, neka se opet uspostave neki iz prijašnje predaje.

b) Isto valja reći i za pokorničke elemente. S obzirom na katehezu, neka se u srca vjernikà, uz društvene posljedice grijeha, ulije snažan osjećaj za narav vlastitu pokori koja čini mrskim grijeh kao uvredu Boga; neka se ne ostavlja po strani udio Crkve u pokorničkom činu i neka se s velikom pomnjom nastoji oko molitve za grješnike.

Nastavljajući govor o pokori, u br. 110 ista Konstitucija nastavlja:

2.2. Opća načela o liturgijskoj godini i Opći rimski kalendar

Najvažnije činjenice o vremenu korizme nalazimo u Općim načelima o liturgijskoj godini i Općem rimskom kalendaru gdje se ističe:

27. Vrijeme korizme je određeno za pripravu na slavljenje Vazma: bogoslužje korizme pripravlja uistinu i oglašenike (katekumene, op.), po različitim stupnjevima kršćanske inicijacije, i vjernike, po slavljenju spomena vlastitog krštenja i po vršenju pokore, na slavljenje vazmenog otajstva.

28. Vrijeme korizme traje od Pepelnice do isključivo Mise Gospodnje večere.
Od početka korizme do Vazmenog bdjenja ne govori se Aleluja.

29. U srijedu na početku korizme, kada se svuda obdržava post, posipa se pepeo.

30. Nedjelje ovog vremena nazivaju se I., II., III., IV. i V. nedjelja korizme. Šesta nedjelja, kojom započinje Veliki tjedan, zove se „Cvjetnica: nedjelja muke Gospodnje“.

Tekst objavljen na stranici Zagrebačke nadbiskupije pripremio liturgičar vlč. mr. sc. Tomislav Hačko.