Predsjednik Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak je, na pitanje postoje li u Vukovaru slobodni ratni zločinci odgovorio potvrdno. ‘Prijavili smo oko tisuću ljudi. Nitko od njih nije pozvan ni na informativni razgovor.’ Dodao je da čak, ako se nekoga od tih zločinaca samo nazove telefonom, policija na obavijesni razgovor odvodi pozivatelja, a ne zločinca.

Predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskoga rata Grada Vukovara Franjo Šoljić opisao je odnos državnih institucija prema Vukovaru: ‘Punih dvadesetsedam godina nepoduzimanja nikakvih mjera ni od strane Državnog odvjetništva, niti Ministarstva unutarnjih poslova ili pravosuđa vam govori sve o odnosu Vlade i države prema Vukovaru. Mi ne smijemo stati na Vukovaru. Ratni zločin je počinjen na području cijele vukovarske općine. Sustav je očito zakazao.’

Na pitanje zašto Haški sud nije pokrenuo proces za razaranje Vukovara, Rehak je naglasio da su samo tri osobe optužene za Ovčaru. U Vukovaru je ubijeno 5000 ljudi, od toga na Veleprometu više od 700, a nitko za to, kao, nije kriv: ‘Razgovarali smo s valjda svim ministrima pravosuđa u svim hrvatskim vladama do sada. Osim deklarativne potpore, nitko nije učinio ništa, tvrdeći da institucije trebaju odraditi svoj posao i da se ne smiju miješati u rad sudbene vlasti. Ali trodioba vlasti postoji samo na papiru.’

‘Mi znamo za naručitelje i izvršitelje tih zločina, ali Državno odvjetništvo nije učinilo i ne čini gotovo ništa.’

Ljiljana Alvir je, kao predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, posebno naglasila da bi naša država, kao članica EU, trebala zauzeti puno čvršći stav prema Srbiji, posebno u pitanju nestalih! Rekla je i kako bi bilo najlakše pronaći nestale Vukovarce: ‘Vrlo jednostavno. Potrebno je otvoriti arhive JNA. Ti arhivi čuvaju dokumente u kojima su opisani svi događaji u Vukovaru, pa i zločini. Postoje izvješća nižih oficira svojim zapovjednicima, sve do vrha JNA u Beogradu. Krivnja se pokušala prebaciti na Teritorijalnu obranu i Šešeljeve dobrovoljce. To je učinjeno tako da su sve njihove jedinice, odlukom vrha JNA od 21. studenoga 1991., izuzete iz zapovjednog lanca JNA, s retroaktivnim učinkom odluke od 18. studenoga.’

Na spomen presuda u Haagu, Šoljić je ponovio da je vrh JNA znao sve o događajima u Vukovaru i da je zato svaka jesen u Vukovaru posebno bolna, s obzirom da mnogi i dalje traže svoje nestale. Spominjući status bivših logoraša i pitanje odšteta, Rehak je zaključio da su sve civilne žrtve obespravljene i zapostavljene, jer nisu dobili nikakvu odštetu, dok su branitelji po Zakonu ostvarili barem neka prava.