Na početku susreta don David je održao nagovor o teologiji tijela temeljem  nauka Crkve kojeg je Isus ostavio o spolnosti čovjeka i teološkog nauka sv. Ivana Pavla II. o toj temi.

Zahvalio je Bogu što je čovjeka stvorio čudesno na svoju sliku i priliku, a različitoga, kao muškarca i ženu. „Na području spolnosti i tjelesnosti, Sotona najviše napada čovjeka. Bojimo se i sramimo toga područja, često ga doživljavamo kao prljavo, bojimo se to ispovijedati i otvarati Isusu“, rekao je poželjevši da mladi budu spremni prihvatiti Božji naum za ono što je Bog zamislio kad je stvorio čovjeka i moleći blagoslov za sve koji su ranjeni na području spolnosti.

„Tu sam da vam navijestim radosnu vijest o značenju našeg tijela i naše spolnosti. Radosnu vijest zašto nas je Bog stvorio drugačijima i što je prekrasno u našoj spolnoj različitosti. Toliko puta smo stvarali krivu sliku o tome. Nažalost, odrastali smo s razmišljanjem da je sve što je povezano s našim tijelom, a pogotovo sa spolnošću, nešto prljavo, grešno, Bogu gadljivo, od čega Bog okreće glavu. Svatko je ranjen u tom području, nažalost“, rekao je don David, dodavši da svijet često optužuje kršćanstvo i Crkvu da demoniziraju tijelo i da imaju nešto protiv ljudske seksualnosti.

„Tu sam da raskrinkam laž da su ideje kojima su nas ‘hranili’, da je naše tijelo prljavo i loše, laži koje dolaze iz pakla. Nažalost, te laži često su nas formirale i stvarale krivu sliku o nama i o drugima. Neprijatelj čovjeka, Sotona, posijao je tu laž u naše srce i stoljećima živimo u herezi dualizma koja nema veze s kršćanstvom – a to je da je tijelo zlo, a da je duša nešto dobro. Jako volimo spiritualizirati naše kršćanstvo. Ali Bog nas je stvorio kao dušu i kao tijelo. Crkva ne demonizira tijelo. Tijelo demoniziraju demoni, oni ne vole i ne podnose tijelo“, istaknuo je.

Dodao je da je onaj koji mrzi tijelo, onaj koji nema tijelo. „Duhovna bića koja mrze čovjeka su demoni, Đavao. Oni mrze naše tijelo jer nemaju tijelo. Ta borba nije apstraktna i svi je osjećaju. Zato padamo na tom području i ispovijedamo se. Najveća dijabolična laž posijana u naše srce je da nas Sotona pokušava uvjeriti kako Riječ koja je postala tijelom – živi Isus – da on mrzi tijelo. To je apsurd!“, upozorio je don David.

„Ljubav koja je stvarala svijet, koja je stvarala čovjeka, se utjelovila! Isus nam se ostavio na vrlo konkretan način, u prilikama kruha i vina. Ne samo kao duh, nego kao svoje tijelo i krv. To je veliki dar kojeg primamo“, poručio je istaknuvši da postoji ljubav koja čovjeka može potpuno zadovoljiti i ispuniti.

„Na prvi pogled, tu ljubav ne vidimo našim očima. To je ljubav između Oca, Sina i Duha Svetoga. To je Bog u kojeg vjerujem. Naš Bog je Bog ljubav. Upravo iz te ljubavi smo stvoreni i za tu ljubav smo stvoreni. I samo nas ona može do kraja ispuniti, jer stvoreni smo na njenu sliku i priliku“, rekao je te naglasio da se ta ljubav, koju često doživljavamo kao nešto apstraktno i daleko, učinila konkretnom i čovjeku bliskom.

„Ta ljubav, koju mi zovemo Bog, utjelovila se. Ta ljubav postala nam je na dohvat ruke i bliska. Upravo zato jer je Bog postao tijelom, mi smijemo govoriti o teologiji tijela. Ima nešto sveto i božansko u našem tijelu, jer Bog je postao tijelom: ‘I Riječ je tijelom postala.’ Mi toga nismo svjesni. Mnogi to teško prihvaćaju i vjeruju u to. Grci su povraćali kad su slušali kako su kršćani govorili da se Bog utjelovio. Bog koji je stvarao cijela prostranstva Svemira, da može biti toliko blizak čovjeku? Židovima je to bio skandal. A kršćanima je spasenje! I ne samo da vjerujemo da je Bog postao tijelom. Kršćani vjeruju da je Bog u tom tijelu uskrsnuo i da ćemo svi mi koji u njega vjerujemo, jednog dana uskrsnuti – ne samo dušom, nego i tijelom“, poručio je don David.

Istaknuo je da riječi Isusa, odnosno teologije tijela, nisu riječi osude, nego su oslobađajuće za čovjeka. „Nije važno kako smo prije živjeli, nego kako ćemo se sada i ubuduće nositi s našom palom naravi. To znači predavati sebe u Isusove ruke, a Isus nas preoblikuje i liječi“, kazao je.

Nakon nagovora, don David je predvodio misno slavlje te je u propovijedi govorio o osobnosti sv. Luke, jer je taj dan bio blagdan sv. Luke evanđelista.

„Sv. Luka je svijetli primjer Isusova učenika i svjedoka iz prvih vremena Crkve, jako nam je blizak. Luka je bio poganin, kasnije se obratio. Približio se radosnoj vijesti Evanđelja, počeo je slijediti Isusa vrlo radikalno, dotle da je zapisao Evanđelje i ostavio nam i Djela apostolska“, rekao je don David.

Luka je bio iz Sirije, nije pripadao Židovima. Bio je marijanski evanđelist. „Nitko kao Luka nije nam ostavio toliko detalja o Isusovom djetinjstvu. Mnogi bibličari pretpostavljaju da je čak poznavao Mariju ili nekoga iz Marijine rodbine. Samo nam Luka ostavlja prizore anđeoskog pozdrava Gospi, njen odlazak kod Elizabete, cijelu priču o Isusovom rođenju. Zovu ga još ‘evanđelist po srcu Isusovu’, po srcu Gospodinovu“, poručio je, istaknuvši da je Luka od svih evanđelista na poseban način bio osjetljiv na Isusove prispodobe o milosrđu kojima Isus želi pokazati pravu sliku Boga. Upravo Luka kroz prispodobe koje je ostavio donosi pravo lice Boga.

Don David je istaknuo i osobitost početka Lukinog evanđelja, koje je značajno baš za ljude 21. stoljeća koji sve propituju, mnogi se pitaju postoji li uopće Isus.

U svom Proslovu, početku Lukinog evanđelja, Luka piše o „izvješću o događanjima koji se ispuniše među nama, kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevidci i sluge riječi“. Budući da je Luka „sve od početka pomno ispitao“, naumio je Teofilu „sve po redu napisati, da se osvjedoči o pouzdanosti svega u čemu je poučen“.

„Luka kaže, ‘ispitao sam očevidce’, naglašava ‘pomno sam ih ispitao’, spominje pouzdanost. Početkom Lukinog evanđelja dominira uvjeravanje u stvarnost naše vjere. Luka nam je prije 2 tisuće godina želio ostaviti garanciju da priča o Isusu nije neka bajka, priča. Da su to događaji koje je on pomno ispitao, provjerio i želio nam ih je ostaviti kao sigurnost, da se ne bojimo vjerovati“, naglasio je don David.

Ohrabrio je mlade da žive evanđelje, da život svakoga postane evanđelje, da se u njima prepozna nešto evanđeosko, da drugi mogu reći: „Ovi ljudi su kršćani, drugačiji.“

„Ne bojte se svjedočiti evanđelje ovome svijetu i ljudima s kojima živite. Nekad se povlačimo i bojimo se zauzeti za evanđelje, pokazati naše pravo lice, tko smo zapravo. Svjedočite evanđelje redovitim odlascima na misu, redovitim sakramentalnim životom. Iskoristite duhovne ponude, evangelizirajte druge, pozovite i povedite nekoga na molitvene susrete, klanjanje“, potaknuo je mlade don David.

Nakon mise, održano je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je također predvodio don David.

Tijekom susreta, mnogi mladi pristupili su sakramentu ispovijedi. Pjevanje je predvodio Zbor mladih iz zadarske župe Bokanjac pod vodstvom Luke Kotlara.

U pozdravu na početku susreta, studentski kapelan u Zadru don Ivan Šibalić rekao je da je tema teologije tijela široko područje koje pokriva cijelu ljudsku tjelesnost i odnos s Bogom. To je bila prva od četiri duhovne obnove za studente u Zadru, na početku akademske godine, a sljedeće će se održati u došašću, korizmi i na kraju akademske godine.

Don Ivan je studentima u Zadru na raspolaganju za ispovijed i razgovor svaki radni dan od 13:30 do 14:30 u crkvi sv. Dimitrija u Zadru. Svaku srijedu u 20:30 u crkvi Gospe Loretske u Arbanasima je molitvena večer „Pred licem tvojim“, kada se razmatra čitanje od nadolazeće nedjelje i održi klanjanje. Obavijesti kapelana Šibalića studenti mogu pratiti i na Instagram profilu kapelan_unizd.