Zadar: Tribina „Evo ti majke!“ o majčinstvu i trendovima u roditeljstvu

O toj temi s duhovnog aspekta govorio je fra Lazar Perica, a psihološku perspektivu roditeljstva i posljedicama kvalitete odnosa s djecom na njihov razvoj opisao je Alen Ćirjak, magistar psihologije i specijalizant kliničke psihologije.

Psiholog Ćirjak govorio je o važnosti uloge majke i oca. Istaknuo je da je najvažniji odnos majke i djeteta u prvoj godini djetetovog života, kad majka treba s djetetom provesti vrijeme, a često baš tada počinje njihovo razdvajanje.

Upozorio je da kultura smrti sve više naglašava želju za uspjehom i individualizam, a ne obitelj. Mama i tata počinju se nazivati roditelj 1 i roditelj 2. Mnogi roditelji dopuštaju da mediji odgajaju djecu.

„U znanosti se puno naglašava uloga majke, ali ne smije se zaboraviti ni uloga oca, utjecaj oca na djecu i obitelj. Važni su majka i otac. Očevo zanemarivanje ima jako loše posljedice. Znanstvenici sve više ističu veliku ulogu oca na razvoj djeteta. Znanstveni smjerovi ukazuju da dijete ima puno više štete ako zakaže otac, nego majka, osobito u adolescenciji“ upozorio je Ćirjak, naglasivši da je koncept privrženosti najvažniji u odnosu između roditelja i djece.

„Koncept privrženosti razvija se čim se dijete rodi i intenzivno u prve tri godine života. UNICEF-ova kampanja zove se Prve tri su najvažnije, jer se tada postavljaju temelji za puno toga kasnije u životu. Vrlo je važno kako se ophode majka i otac.

Nemojte se zavaravati da je dijete malo i da ne zna. Dijete itekako zna i pamti. Kako se roditelj ophodi prema djetetu u tom razdoblju, jako će odlučiti kako će se dijete poslije ponašati“ upozorio je Ćirjak, konstatirajući da se često događa zanemarivanje djece jer roditelji uvijek imaju nekog posla.

„Često govorimo: nemam vremena, trebam štošta obaviti. Poziv biti roditelj je odgovornost. Nije to lako, to je teško. Sve veći je porast specifičnih teškoća u učenju, čitanju, pisanju, porast ADHD-a mnogi znanstvenici smatraju posljedicom obiteljske situacije. Dijete doživljava promjene i na mozgu zbog zanemarivanja, nevjerojatno je kako su te posljedice vidljive. Najčešće se posljedice vide u adolescenciji“ upozorio je Ćirjak.

Ćirjak radi i kao odgajatelj u Centru za pružanje usluga u zajednici Zadar gdje odgaja nekoliko mladića od 14 do 18 godina. Nekad se ta ustanova zvala Dom za odgoj djece i mladeži.

„Kroz što su sve ta djeca prošla, što su im njihovi roditelji priuštili, a pokazuje njihova socijalna anamneza u radu sa stručnjacima. Kod djece kojima sam odgajatelj ne postoji pojam privrženosti. Oni nisu imali odnos ni s majkom ni s ocem i teško se ostvaruje napredak u njihovom razvoju.

Takve osobe kasnije imaju problema s niskim pragom tolerancije na frustracije. Važno je da dopustite djetetu da bude frustrirano u nekim stvarima. Na taj način mu pomažete. Ne morate mu dati 10 komada nečega što želi. Važna su pravila i regulacija emocija. Morate dozvoliti da dijete plače, ali ćete znati odrediti kad to više nije stvar plakanja, nego zanemarivanja“ upozorio je Ćirjak.

Zbog dječjih trauma pitanje je hoće li dijete znati ostvariti komunikaciju s drugom osobom, kasnije sa svojim partnerom, jer će dijete kasnije puno stvarnosti u životu preispitivati kroz odnos majke i oca koji je doživio.

„Privrženost je kao unutarnji radni model, shema koju dijete usvoji i poslije primjenjuje na sve odnose koje ima u životu. Ona utječe na intelektualni i socijalni razvoj osobe, odnos s prijateljima i u zajednici“ poručio je Ćirjak.

Psiholog Ćirjak govorio je i o motivaciji za roditeljstvo, zašto ljudi žele imati djecu.

„Je li to altruistički motiv, želja za brigu o nekome podizanjem potomstva, ili instrumentalni motiv – moram imati djecu da bi jednog dana mene netko morao paziti? Je li to fatalistički motiv – svi imaju djecu, sramota je ako nemaš dijete.

‘Što će ljudi reći?’, koliko je ta rečenica uništila ljudi? Želim li pošto poto imati dijete, što god to značilo? Moram imati dijete, inače će mi se drugi rugati? Je li to narcistički motiv, da osoba nastoji ispuniti svoj poriv – mogu i ja imati dijete, biološki sam sposoban za to. Želim imati dijete da drugima dokažem da i ja mogu. Ili želimo da dijete bude dio našeg identiteta i smatramo da nas to ispunjava, da to ima smisla ako smo u braku“ rekao je Ćirjak, poželjevši da se parove potiče da budu otvoreni životu.

„Važno je ohrabriti mlade ljude da imaju djecu. Većina majki kaže da im je dijete najveći izvor zadovoljstva, koliko god to teško i naporno bilo. Roditeljstvo izaziva snažne emocije, izvlači najbolje iz osobe“ poručio je Ćirjak.

Prema istraživanju iz 1999. provedenom u Hrvatskoj, 70 % Hrvata smatra da je nužno imati djecu da bi bili ispunjeni, da bi brak bio dobar.

„U mnogim kulturama na majčinstvo se gleda kao na glavnu odliku ženstvenosti. Nažalost, neki smatraju da ako žena nije rodila ima neki nedostatak, pa je krivnja usmjerena prema ženi. Neki zbog toga imaju i mentalne blokade začeti.

Roditeljstvo utječe na mnoge aspekte: na bračne odnose supružnika – kod većine dolazi do pada u zadovoljstvu, kasnije se to stabilizira. Kod mnogih roditeljstvo poveća intimu i supružnici postanu zadovoljniji, brak dobiva novu dimenziju.

Roditeljstvo utječe na svakodnevne obveze i aktivnosti, na rad, karijeru, financije, pa i odluku hoće li netko biti roditelj. Sve više mladih odgađa stupanje u brak i sve kasnije rađaju djecu, iako biološki nemaju prepreka. Misle je li im to financijski isplativo, hoće li osobu to spriječiti u obrazovanju, napredovanju, žele više zarađivati“ prenio je Ćirjak iskustva iz prakse kako ljudi kalkuliraju da li postati roditelji. Žene se jako opterećene i postoji neusklađenost između realne i majčinske uloge. Važna je i dostupnost i kvaliteta institucijske brige, vrtići.

„Zapadna društva guraju obitelj iz središta zajednice. LGBT zajednice imaju vrlo jaki lobi i sve postaje relativno, pa i koncept roditeljstva. Roditelji više nisu samo mama i tata. Neki na Zapadu smatraju da je imati više od troje djece neozbiljno i neodgovorno, to predstavlja trud, ulaganje, brigu. Roditeljstvo u suvremenom društvu gubi središnju ulogu, u Hrvatskoj je ona još koliko toliko zadržana“ rekao je Ćirjak i predstavio statističke podatke.

U Hrvatskoj sve više parova ima jedno dijete. Prosječna dob žena za sklapanje braka u Hrvatskoj do prije 30 godina bila je 22,5 godine, a sada je 26 godina.

Žene čekaju da završe fakultet, no onda je i manja vjerojatnost da će se odlučiti imati više djece.

Prije 40 godina, prvorotkinja je imala u prosjeku 23 godine, a sada ima 26,5 godina, što također, na biološkoj razini, smanjuje vjerojatnost da će imati više djece.

Stopa ukupnog rađanja je broj djece koji je rodila jedna žena. Do prije 20 godina, stopa rađanja u Hrvatskoj iznosila je 2,2 djece po jednoj ženi, danas je to 1,33. „Demografski gledano, to je neodrživo. S takvim trendom mogu biti još porazniji podaci na sljedećem popisu stanovništva.

Idealnim se smatra da po obitelji bude 2,7 djece. Tako opstajemo kao društvo“ poručio je Ćirjak.

Istraživanje iz 2000. godine pokazalo je da skoro 36 % ljudi uopće neće stupiti u brak do svoje 50. godine života.

„Do prije 30 godina, stopa sklopljenih brakova bila je 9, sada je 5 sklopljenih brakova na 1 000 stanovnika. U Hrvatskoj se svaki treći brak razvodi što je loše za naš mali narod i s posljedicama za djecu.

Udjel bračnih parova bez djece se povećava. Bio je 24 %, sada oko 28 % parova ne namjerava imati djecu, najčešće zbog karijere. To su najčešće visoko obrazovani ljudi i koji nisu baš religiozni. Hrvati smatraju da bi trebali imati više djece nego što ih imaju, što pokazuje svjesnost da su aktualni trendovi pogrešni“ rekao je psiholog i odgajatelj Alen Ćirjak.

Svjedočanstvo o svom roditeljstvu predstavila je Marina Kovačević, majka petero djece i jednog preminuloga pri porodu.