Don Marko je u propovijedi razmatrao što su „Benediktov genij i duhovnost“ učinili kroz povijest i u čemu sv. Benedikt i danas može biti učitelj. „Kad je sv. Benedikt u 6. stoljeću pisao svoje Pravilo i osnivao benediktinsku zajednicu, Rimsko carstvo nalazilo se u dubokoj krizi čiji je početak bilo njegovo urušavanje iznutra. Temelj rimskog društva bila je obitelj, obiteljski dom bio je nepovrediv. Nitko nije smio ući u tuđu kuću bez poziva, čak ni vlasti“, rekao je. 

I u Benediktovo doba u Rimu se događalo što i u našem vremenu: neuredan život, pobačaji te se nestabilnost iz obitelji prenijela na društvo. „Smjenjivali su se carevi, nastao je nered u vojsci i na granicama. Strani narodi su prodirali u Rimsko carstvo. Koliko sličnosti s događajima u našem društvu danas, 1500 godina kasnije“, rekao je don Marko.

Među ostalim, istaknuo je da se sv. Benedikt nije bojao naroda koji su bili došli u Europu, a koje su nazivali poganima, barbarima. Benedikt i njegovi nasljednici su ih primali u samostane, prenosili im antičku i kršćansku kulturu. 

„Tako su nastali današnji narodi Europe koje poznajemo. I mi smo nekad bili barbari. Ali, bili su jedan sv. Benedikt i njegova braća, koji su bili toliko zaljubljeni u Isusa, toliko puni Duha Svetoga, da su znali kako prenijeti i tim narodima ono što je spasonosno i što vodi u život vječni. Zato je u ovom vremenu u kojem se puno toga urušava, sv. Benedikt primjer da ponovno osvijestimo važnost fizičkog rada“, poručio je don Marko. 

Podsjetio je da je Benediktinski red imao dvije velike reforme. Obje su se odnosile na potrebu fizičkog rada: reforma sv. Bernarda i u Francuskoj reforma koja je krenula iz samostana La Trappe. „Jer su se monasi u međuvremenu opustili, pa su vidjeli da je lakše leći u fotelju i čitati knjižice. I što se onda događa? Urušava se ono što je temelj njihovog života. Jer tamo gdje nema napora, fizičkog napora, najčešće duh luta – i onda i zaluta“, upozorio je. 

Istaknuo je da su kod sv. Benedikta važni i zajednica i stabilnost, izgradnja zajednice. „Da budemo uključeni u ono što se događa u zajednici. Da ne živimo pored, za sebe, nego da budemo aktivni i odgovorni dionici društva. Ako su benediktinci uspjeli obratiti nas, jer i mi smo nekad bili pogani, kako nećemo mi, ako budemo oduševljeni za Isusa, kao što su bili sv. Benedikt i njegova braća“, potaknuo je. 

Don Marko je došao u Zadar sa skupinom vjernika iz Lukorana, Ugljana i iz Sutomišćice – Poljane. Podsjetio je na povezanost Lukorana čiji je on župnik s benediktincima. Naime, ove godine Župa sv. Lovre u Lukoranu spominje se 950 godina od prvog spomena župe. 

„Župa Lukoran je prije 950 godina obuhvaćala područja na kojem se sada nalaze tri župe: Lukoran, Sutomišćica – Poljana i Preko. Kao posjednici središnjeg dijela otoka Ugljana, benediktinci su tamo u Srednjem vijeku započeli duhovnu skrb i u Lukoranu su izgradili crkvu čiji je prvi spomen 1075.“, rekao je don Marko, a izvijestio je Ured za medije Zadarske nadbiskupije.