Prije mise okupljene je pozdravila vrhovna poglavarica Družbe časna majka M. Jelena Ikić. Izrazivši dobrodošlicu kardinalu Bozaniću, okupljenim vjernicima i sestrama, istaknula je da tim euharistijskim slavljem Družba želi zahvaliti Bogu za milosti koje je po sv. Vinku udijelio Crkvi i Družbi te moliti da vjernost sv. Vinka evanđelju nadahne sestre da bi kao njegove kćeri bile svjedokinje Božje blizine i milosrđa.

Kardinal Bozanić na početku je svoje homilije istaknuo da je ključ za razumijevanje života sv. Vinka u liturgijskim čitanjima svetkovine (Iz 52,7-10; 1 Kor 1,26-31; 2,1-2; Lk 10,25-37). „Prorok Izaija govori o glasonoši koji naviješta mir i spasenje. Sv. Pavao podsjeća nas da Bog izabire ono što je slabo i neznatno kako bi se očitovala njegova snaga, te da je središte kršćanskoga navještaja Isus Krist, i to raspeti. A Evanđelje stavlja pred nas ranjenoga čovjeka uz cestu i Samarijanca koji ga vidi, zaustavlja se, približava mu se i pomaže mu. U tim biblijskim odlomcima nalazimo gotovo cjelovit duhovni portret sv. Vinka. On je bio čovjek evanđelja koje se naviješta riječju, ali još više životom; čovjek koji je znao da Božja snaga djeluje po malenosti. Bio je sv. Vinko čovjek duboko usredotočen na Krista; i čovjek koji nije prolazio ravnodušno pokraj ljudskih potreba“, rekao je.

Povezujući pojedine događaje iz života sv. Vinka s misnim čitanjima, mons. Bozanić je istaknuo da je sv. Vinko postupno shvatio da svećenik ne može samo govoriti o Kristu, već ga mora tražiti ondje gdje čovjek trpi. Osvrnuvši se na Samarijanca iz Evanđelja, koji je izranjena čovjeka vidio, sažalio mu se i pristupio mu, istaknuo je da se dio života sv. Vinka može sažeti u te tri riječi: vidjeti – približiti se – pomoći, jer je sv. Vinko naučio vidjeti čovjeka kojega drugi nisu primjećivali.

Na tragu toga, izravno se obratio djeci i mladima koji se možda pitaju što oni poput sv. Vinka mogu učiniti i potaknuo ih da promijene ono što mogu, trenutak u životu drugog čovjeka. „Možda je u vašem razredu netko koga drugi izbjegavaju. Možda je netko komu se rugaju. Možda netko izgleda veselo, a zapravo je vrlo usamljen. Možda prijatelj treba da ga netko sasluša bez ismijavanja. Možda u susjedstvu živi starija osoba kojoj treba nešto donijeti ili joj treba samo susret i razgovor. I zato se svetost ponekad može izraziti vrlo jednostavno: vidjeti – prići – pomoći“, poručio je Kardinal.

Kardinal se u propovijedi spomenuo i dolaska Vinkovih duhovnih kćeri u Zagreb 1845. godine i istaknuo da je ime sestara milosrdnica upisano u „pamćenju Grada, jer je iza njega stajao život“.

Na kraju se obratio sestrama hrabreći ih: „Drage Sestre, ova Kuća matica i druge kuće vaše Družbe te ustanove i mjesta službi vaših pokojnih sestara sjaje tragovima svetosti onih koje su prije vas ovdje živjele, vjerovale, svjedočile evanđeosku ljubav i trpjele. Na njih mislite, o njihovim primjerima razmatrajte i njima se ustrajno utječite u vašim molitvama da vam izmole svjetlo Duha Svetoga za vašu sadašnjost i budućnost.“

Liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja predvodio je sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Vlaste Tkalec i uz orguljsku pratnju s. M. Elizabete Peršić, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.