Na misnom slavlju koncelebrirali su kanonici zagrebačkog prvostolnog kaptola mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca i mons. Zlatko Koren, rektor zagrebačke katedrale; preč. Željko Faltak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, vlč. Anto Pavlović, duhovnik Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, odgojitelji vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić te vlč. Piotr Maj, župnik Župe Rođenje BDM, Zagreb – Šanci-Savica.

U svojoj homiliji mons. Subotičanec naglasio je da čovjek, osobito vjernik treba razmišljati o stvarima kojima se danas bavi, čemu posvećuje život – „onome što ostavlja tek dojam; pukoj formi ili su mu bitne temeljne stvari našega postojanja”, te je pozvao da se „zagledani u lik blaženog Alojzija, prisjetimo njegova višestrukog svjedočenja u kojemu se nije pozivao na čiste ruke, nego je ustrajno naglašavao: Moja je savjest čista! Moje je srce mirno i spokojno! Činio je to ne samo riječima, nego i svojim djelima koja ostaju neizbrisiva, unatoč negiranjima i falsificiranjima kojekakvih jeftinih plagijatora i sitnih duša”.

Tumačeći evanđelje, mons. Subotičanec istaknuo je da „Isus za najvjernije Židove – farizeje i pismoznance – kaže da su narod koji Boga usnama časti, ali mu je srce daleko od njega. Svu svoju pažnju usmjerili su na izvanjske geste, zato da bi prikrili svoje opačine i zla djela. Nije li nam takva logika poznata? Nerijetko se i u našem društvenom okruženju nameću teme koje se naizgled mogu učiniti važne, ali zapravo njihova je uloga odvući pozornost od onoga što uistinu jest važno”te nadodaje da Isus “zato zakļjučuje i poučava svoje nasljedovatelje: Važno je srce, jer iz srca izlazi ono što je istina – bilo to dobro ili zlo. Čuvajte svoja srca čistima jer ona govore istinu o vama”.

„Napuštanje Božje zapovijedi, a držanje ljudskih predaja je trenutak kad čovjek želi zamijeniti Boga. On želi zauzeti njegovo mjesto i sam biti Bog. U prvi plan stavļja svoje zakonitosti, propise i zapovijedi, oslanja se na vlastitu mudrost i Bog mu postaje suvišan. Povijest svijeta i povijest spasenja svjedoče nam da takvi ‘bogovi’ nestaju i prolaze kao ‘mjehuri od sapunice’… Prozirni su pred Božjom mudrošću i nestaju u trenu, a nakon njih ne ostaje ništa. Tek pustoš i otužna praznina. Istinski velikani i veličine, oni koji doista ostavljaju trag za sobom – jesu ljudi koji u poznavanju istine; u skromnosti i poniznosti prepoznaju svoje mjesto i svoju ulogu koju im je Bog namijenio. U prihvaćanju Božje volje krije se najveća ljudska mudrost, koja rađa na kraju blagoslovom i najvećom srećom za čovjeka”, naglasio je propovjednik.

Na kraju homilije, mons.Subotičanec rekao je da Isus u svojoj pouci farizejima „ističe roditelje kao primjer kojega bi svaki čovjek trebao uvažiti jer, taj je primjer vlastito polazište svakoga od nas – Sjeti se da si tu; da si dobio priliku jer su ti roditelji bili mudri ljudi koji su od Boga prihvatili dar tvojega života. Prihvatili su ulogu Božjih suradnika i poniznih služitelja. Znali su životu prihvaćati Božju volju i provoditi je u tijek vlastite životne zbilje”.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova.