Zagrebački dominikanci proslavili svetkovinu sv. Dominika

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je gvardijan samostana svetog Franje na zagrebačkom Kaptolu fra Zdravko Lazić, u koncelebraciji sa subraćom s Kaptola te domaćinima, braćom dominikancima. Dobrodošlicu u župnu crkvu Kraljice svete krunice, u kojoj su kaptolski franjevci već godinama prisutni na slavlju svetkovine svetog Dominika, poželio je župnik i prior samostana na Koloniji fr. Ivan Marija Tomić.

Uspoređujući u homiliji put svetog Dominika i svetog Franje, fra Zdravko Lazić je naglasio da je kroz povijest Crkve, kao i u naše vrijeme, bilo slučajeva kada pojedinci svoju karizmu nisu mogli ugraditi u poslanje Crkve, a kamoli da to učine zajedno kao što je bio ove dvojice svetaca. Pronalazeći i danas sličnosti njihovih karizmi, podsjetio je da su obojica htjela ići k ljudima, što je u određenom smislu bio pomak u odnosu na povijest redovništva do tada, s naglaskom na monaški život, život uvijek vezan uz samostan:

„Dominikova duhovnost je bila više strukturirana od Franjine. Obojica su prepoznali potrebu za životom koji bi bio i kontemplativan i aktivan, život molitve skupa s apostolatom. Znamo da je to teško postići, biti potpuno predan radu za duše i osigurati vrijeme za molitvu. Zato su obojica prepoznala teškoću kombiniranja ovoga dvoga, što kod monaške tradicije nije bio problem, jer je sve ostalo bilo podređeno u odnosu na molitvu. Dominikanci su sebi uzeli u zadatak analizirati povezanost ovo dvoje, molitve i apostolata. Dok je Franjo bio više okupiran time da evanđelje upravi srcima ljudi, dotle je sveti Dominik više usmjeren tome da prosvijetli um i motivira volju da se voli i služi Bogu.“

Propovjednik je istaknuo da su i Dominik i Franjo bili vrlo revni u prenošenju Božje riječi: Franjin je pristup više pastoralni, dok je kod Dominika više na intelektualnoj razini:

„Ovo su bile dvije različite forme prenošenja Božje riječi koje su se međusobno nadopunjavale. I nije slučajno što su Dominik i Franjo suvremenici. Bog je preko njih Crkvi dao dar dominikanaca i franjevaca koji traje više od 800 godina. Dominikanci su osnivali škole kako bi poučavali posebno one koji poučavaju. Znamo iz evanđelja kako je Isus želio poučavati običan narod, ali i one koji će voditi narod. Tako je posebno vrijeme provodio s učenicima koje je dodatno poučavao. To su činili dominikanci, brinuli se za stado, ali jednakim žarom, revnošću i odgovornošću i za pastire. Sveti Dominik je braću svoga reda poticao riječima i pismima da se neprestano bave Novim i Starim zavjetom. Uza se je uvijek nosio Matejevo evanđelje i Pavlove poslanice i mnogo ih je proučavao, tako da ih je, kako svjedoče životopisci, znao gotovo napamet.“

Na kraju homilije fra Zdravko Lazić pozvao je suvremene nasljedovatelje svetog Dominika: braću dominikance, sestre dominikanke i laike koji pripadaju dominikanskom redu živeći njegovu karizmu u svijetu, da se i danas, na temelju evanđelja pitaju: „Što bi bio svijet bez svjetla, što bi bila hrana bez soli, a što bi bila svjetlost ako ne postoji nešto što treba osvijetliti. Svjetlo i sol su upućeni na druge. To je spoznaja, iskustvo i život svetoga Dominika. Važno je da i mi poput njega danas, u ovom trenutku ljudske i povijesti Crkve budemo ono što jesmo i da ne izgubimo vlastiti, karakteristični okus.“

Svečanom euharistijskom slavlju svetkovine svetog Dominika nazočili su, uz franjevce i dominikance, i brojni vjernici župe Kraljice svete krunice, kao i štovatelji svetog Dominika iz drugih župnih zajednica, sestre dominikanke i članovi dominikanskih laičkih bratstava. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor „Augustin Kažotić“, pod vodstvom magistra crkvene glazbe fr. Bonifacija Franje, navodi se u izvještaju objavljenom na stranici Župe Kraljice svete krunice.