Preuzvišeni gospodine

mons. Ranko Vidoviću!

Kad Vas je Papa Franjo imenovao hvarskim biskupom, nakon što je mons. Petar Palić pošao preuzeti novu dužnost u Mostaru, ugodno je bilo „u živo“ slušati Vaše obraćanje nazočnima u Nadbiskupskoj palači u Splitu. Tada ste iskreno i ponizno rekli kako „nije lako mijenjati sobu,  župu i biskupiju“, pa da u tom smislu „činite korake u nepoznato“. Ali, sa „sigurnošću da će Vas na tom putu pratiti Božja ruka i zagovor Majke Marije“. S pravom je Vaš nadbiskup i zareditelj Marin tada kazao da je „Božja Providnost iz Prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu izabrala Pastira za biskupiju na otocima Hvaru, Braču i Visu“. Od Gospe od Otoka, dakle, na sunčane otoke Hvarske biskupije.

Vi ste se rodili u Marijinom mjesecu svibnju (1961.) u Vidonjama u obitelji pokojnog Gabrijela i pokojne Anđe r. Ćerlek, kao treće od jedanaestero djece (osam braće i tri sestre). Odrasli ste u brojnoj obitelji, te od malih nogu mogli doživjeti radosti, tjeskobe i nade obiteljskog zajedništva. Nedavno je Vaša sestra Neda izjavila da ste od malena, kao uostalom i sva djeca, voljeli plivati, pa „s četiri godine umalo se niste utopili u rijeci“. Nakon Neretve, koja je svojim šumom pratila Vaše mladenačke godine, i rijeke Jadra, koja stoljećima svojom bistrinom umiva obale Gospinog Otoka u Solinu, gdje ste proboravili zadnjih sedam godina, Providnost Vam je odredila biti „kapetanom ove trootočke biskupije“, koju uz miris vrijeska i levande resi kamen i zelenilo, sinje more i sunčano plavetnilo.

U rujnu prošle godine svećenici i biskupi imali su prigodu osjetiti Vašu gostoljubivost i domaćinsku raspoloživost u prigodi posvete nove Gospine bazilike u Solinu, te proslave velikog jubileja svetog Jeronima povodom 1600. obljetnice njegove smrti. U prigodi Vašeg biskupskog ređenja htio bih u ime u svoje, kao i u ime hrvatskih biskupa, aktivnih i onih u miru, izreći iskrene čestitke na ukazanom povjerenju koje Vam je očitovao papa Franjo. Prirodno je da očekivanja onih kojima ste poslani mogu stvoriti određene strepnje i strahove. Ali, ne bojte se, dragi biskupe Ranko. Ima netko tko sve vodi i upravlja. Sami ste u prigodi objave vijesti o Vašem biskupskom imenovanju izjavili da „uz korake u nepoznato“ imate povjerenja u „sigurnu Božju ruku i zagovor Majke Marije“. Uostalom, Crkva koja Vas je izmolila i novi zadatak povjerila pripada Kristu, pa svu svoju brigu povjerite Njemu.

Vaše buduće služenje prvenstveno je usmjereno prema vjernicima časne hvarske biskupije u koju sam godinama kao dubrovački biskup rado navraćao i sudjelovao u liturgijskim slavljima. Prije desetak dana predvodio sam svečanost 350. obljetnice dolaska moćiju sv. Prošpera, suzaštitnika Grada Hvar i hvarske biskupije. Premda ste imenovani hvarskim biskupom, teologija biskupske službe veli da je „biskupsko služenje na otajstven način umreženo u zajedništvo i s drugim biskupima“ našeg naroda, a i šire. Zajedništvo apostolskih nasljednika i djelitelja svetih tajna, naime, nije obično, nego sakramentalno. Neka Vam svijest o takvom zajedništvu dadne dostatne snage, hrabrosti i povjerenja. Niste sami. A uz to puno je onih koji Vas prate svojim molitvama: od svećenika, redovnica i redovnika do zauzetih i odanih vjernika laika.

Preporučujemo Vaš budući rad zagovoru Blažene Djevice Marije, „Gospe od Otoka“ kojoj ste služili zadnjih sedam godina, kao i zagovoru nebeskih zaštitnika hvarske biskupije, mučenika sv. Stjepana pape i svetoga Prošpera, kao i drugih svetaca koji se štuju diljem ove časne biskupije, te svih naših hrvatskih svetaca i blaženika. Izričem Vam, dragi biskupe Ranko, srdačnu dobrodošlicu u časni zbor hrvatskih biskupa. Želimo Vam „mirno more“, hvarski kapetane, s iskrenim čestitkama i dobrim željama koje neka prati žarka molitva da Vas Gospodin blagoslovi i čuva.

U bratskom zajedništvu odani u Gospodinu,

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije