Bila je to najava početka jubilarne 60. godine od prvog tiska Glasa Koncila. Misno slavlje predvodio je župnik u Krapini vlč. Davor Štuljan.

Na početku misnoga slavlja, glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, pozdravio je sve prisutne, a posebno predvoditelja slavlja. Između ostaloga je spomenuo da je Glas Koncila kao nakladnička kuća sa svom svojom djecom, i Malim Koncilom, došao svojoj Majci, Majci Karmela, zahvaliti Bogu za 60 godina od izdanja prvog broja Glasa Koncila. Došli su također tradicionalno zahvaliti i sv. Maloj Tereziji koja će sljedeće godine obilježiti 150. obljetnicu rođenja i 100. obljetnicu proglašenja blaženom.

„Danas je s nama vlč. Davor Štuljan, župnik u Krapini, koji je jako povezan s karmelskim Redom. Naime, vlč. Štuljan je imao svoju mladu misu na Gospu Karmelsku, a ređenje 1995. godine i može se reći da je župnik Štuljan mladomisnik Oluje. Poveznica između Karmela i oluje je sv. Ilija, što znači da je župnik sin Ilijinog duha“, rekao je između ostalog urednik Glasa Koncila.

U uvodnim mislima, vlč. Štuljan je spomenuo da, kada čovjek malo dublje pogleda, zamjećuje tri stvarnosti koje povezuju ljude. Sve tri stvarnosti imaju znak malenosti. Prva stvarnost je Trški vrh, gdje je kip Male Gospe. Karmel ima Malu Tereziju i mjesto je simbola malenosti i poniznosti. I treća stvarnost, Glas Koncila ima Mali Koncil, koji je znak koliko ima malenosti i poniznosti oko čovjeka, samo to treba dublje odgrnuti. Sve ono što čovjek jest, ne bi bilo bez malenosti i bez poniznosti.

Prvo čitanje pročitala je Tanja Baran, drugo Marijo Bartolić, dok je molitvu vjernika pročitao Ivan Tašev.

U propovijedi je predslavitelj spomenuo da se tom zahvalnom hodočašću Glasa Koncila pridružilo i Svetište Majke Božje Jeruzalemske. Ondje Glas Koncila organizira hodočašće koje se tradicionalno naziva „vozočašće“, te je ove godine bilo 55. „vozočašće“. „Tako i Glas Koncila, zahvaljujući maloj, poniznoj svetici putuje i vozi se već skoro 60 godina stazama i putovima medijskog prostora kako bi Radosnu vijest i vijest iz života Crkve donio svakom čovjeku u našoj Domovini i na cijelom svijetu, kako bi se svi ljudi mogli informirati o važnim vjerskim i društvenim događajima“, kazao je propovjednik.

Vlč. Štuljan primijetio je da sestre karmelićanke ne putuju svaki dan, ali imaju jedno „posebno prijevozno sredstvo“ kojim mogu doprijeti do svakoga srca, do svake duše i do svakog čovjeka. To je njihova molitva, tihi rad i odricanje. Rekao je također da su došli u Karmel iz zahvalnosti kao hodočasnici, putnici, da pred Boga stave svoj život i svoj rad i da sv. Maloj Tereziji preporuče sve djelatnike i suradnike Glasa Koncila.

„Uvijek nas fascinira malenost i skromnost određenih ljudi i svetaca. Divimo im se i želimo ih upoznati. S poniznim ljudima se želimo fotografirati. Štujemo ih kao svece i uzimamo ih kao zaštitnike za sebe ili svoju obitelj. Sv. Leopold Mandić, sv. Mala Terezija, sv. Majka Terezija, o. Ante Gabrić, sv. Franjo i tako dalje. Malenost, skromnost i poniznost jednostavno privlači. S druge strane, sami teško prihvaćamo taj izazov da ih i mi nasljedujemo u malenosti. Mi bismo nasuprot tome željeli biti veliki, moćni, pametni, uvijek u fokusu. Hvalimo se našim postignućima, diplomama, pozicijama koje zauzimamo u društvu i na poslu. Držimo još uvijek i do prvih mjesta, godi nam svaka nagrada i pohvala. Zato je danas prilika da se uz blagdan sv. Male Terezije nadahnjujemo njezinim primjerom, te upustimo u avanturu poniznog života i služenja našim bližnjima. Ona je vrlo brzo postala svjesna svoje nemoći i slabosti. Sebe je uspoređivala sa zrncem pijeska. ‚Ali i to zrnce pijeska može se uzdići u nebeske visine zahvaljujući tehničkom izumu – dizalu‘, kazala je svojoj poglavarici. Dizalo je Isus koji se sagiba prema meni malom i nevrijednom stvoru, prima me svojim rukama, grli svojim srcem punim ljubavi i nosi u nebeske visine“, ustvrdio je predslavitelj.

Zatim je, razmišljajući o Glasu Koncila i medijima danas, primijetio da je Glas Koncila, na sebi svojstven način, ponovno „uljez“ u medijskom prostoru. Naime, on nastoji biti medij nade, optimizma i radosti, dok drugi mediji siju paniku i strah, te donose crnilo, žutilo i laži, kazao je vlč. Štuljan.

Zaželio je novinarima i djelatnicima Glasa Koncila da svjedoče poniznost i da svojim pisanjem proslave Boga, te da budu kvasac i sol u današnjem društvu i Crkvi, da i oni poput sv. Male Terezije imaju veliko pouzdanje u dragoga Boga i da mu do kraja vjeruju. Svetica je sve poslove rado obavljala i žrtvovala se jer ju je nosila ljubav prema Isusu Kristu.

Predvoditelj slavlja završio je propovijed riječima sv. Male Terezije izrečenim prije njezinog odlaska Gospodinu. „Ni na nebu neću biti bez posla. Kako bih bila nesretna ondje, ako ne bih mogla onima koje volim pružiti radost na zemlji. Moja je želja da ja i dalje radim za Crkvu i za duše. Bog će sve učiniti što ja hoću, jer na zemlji nikada nisam tražila da se vrši moja volja, nego njegova. Stoga hoću činiti da iz neba ruže padaju na ljude“, zaključio je propovjednik.

Nakon tradicionalnog blagoslova ruža, znaka Terezijine prisutnosti i kreposti, zavjetno hodočašće Svetici iz Lisieuxa završilo je pjesmom „Kraljice svete krunice“.

Potom je bilo druženje u sestarskoj govornici. Pjesma, šala i aktualnosti iz života Crkve nisu izostali, a također niti izmjena darova, osobito cjelogodišnjih knjiških iznenađenja, uz preporuku za daljnju molitvenu podršku i pratnju.