Izjavu dvaju vatikanskih ureda prenosimo u cijelosti:

1. U vjernosti nalogu primljenom od Krista, Katolička Crkva nastoji promicati sveopće bratstvo i poštivanje dostojanstva svakoga čovjeka.

2. To je razlog zašto su pape tijekom povijesti osuđivali djela nasilja, ugnjetavanja, društvene nepravde i ropstvo, uključujući i ona počinjena protiv domorodačkih naroda. Brojni su također primjeri biskupâ, svećenikâ, redovnicâ i vjernikâ laikâ koji su dali svoje živote u obrani dostojanstva tih naroda.

3. Istodobno, poštivanje povijesnih činjenica zahtijeva priznanje ljudske slabosti i nedostataka Kristovih učenika u svakom naraštaju. Mnogi kršćani počinili su zlodjela protiv domorodačkih naroda za što su nedavni pape u brojnim prilikama tražili oprost.

4. U naše vrijeme obnovljeni dijalog s domorodačkim narodima, osobito s onima koji ispovijedaju katoličku vjeru, pomogao je Crkvi da bolje razumije njihove vrijednosti i kulture. Uz njihovu pomoć Crkva je stekla veću svijest o njihovim patnjama, prošlim i sadašnjim, pretrpljenim zbog izvlaštenja s njihovih posjeda, koje smatraju svetim darom od Boga i svojih predaka, kao i zbog politika prisilne asimilacije koju su svojedobno promicale pojedine vlasti, s namjerom da iskorijene njihove autohtone kulture. Kao što je istaknuo papa Franjo, njihove patnje predstavljaju snažan poziv da se napusti kolonizatorski mentalitet i da se s njima hoda rame uz rame, u međusobnom poštivanju i dijalogu, priznajući prava i kulturne vrijednosti svih pojedinaca i naroda. U vezi s tim Crkva se predano zalaže oko toga da prati domorodačke narode i promiče napore usmjerene na promicanje pomirenja i ozdravljenja.

5. U tom kontekstu slušanja domorodačkih naroda Crkva je osjetila važnost da odgovori na shvaćanje poznato pod nazivom „doktrina otkrića“. O pravnome shvaćanju „otkrića“ raspravljale su kolonijalne sile od šesnaestog stoljeća nadalje, a posebno je došlo do izražaja u sudskoj praksi devetnaestog stoljeća u nekoliko zemalja. Prema tom shvaćanju otkriće zemlje od strane kolonijalista davalo bi im isključivo pravo ukidanja, kupnjom ili osvajanjem, vlasništva ili posjeda te zemlje domorodačkih naroda. Neki su znanstvenici tvrdili da se osnova gore spomenute „doktrine“ nalazi u nekoliko papinskih dokumenata, kao što su bule Dum diversas (1452.), Romanus Pontifex (1455.) i Inter caetera (1493.).

6. „Doktrina otkrića“ nije dio učenja Katoličke Crkve. Povijesna istraživanja jasno pokazuju da se navedeni papinski dokumenti, napisani u određenom povijesnom razdoblju i povezani s političkim pitanjima, nikada nisu držali izrazima katoličke vjere. Istodobno, Crkva priznaje da te papinske bule nisu na odgovarajući način odražavale jednako dostojanstvo i prava domorodačkih naroda. Crkva je također svjesna toga da se sadržajem tih dokumenata manipuliralo u političke svrhe od strane suparničkih kolonijalnih sila, kako bi se opravdale nemoralne radnje protiv domorodačkih naroda koje su se ponekad provodile bez protivljenja crkvenih vlasti. Ispravno je prepoznati te zablude, priznati strašne učinke politikâ asimilacije i boli koju su proživjeli domorodački narodi, te zamoliti za oprost. Papa Franjo je, k tome, pozvao: „Nikada više kršćanska zajednica ne smije dopustiti da bude zaražena idejom da je jedna kultura superiornija od drugih ili da je legitimno pribjegavati vršenju ikoje prisile nad drugima“.

7. Crkveno učiteljstvo, nedvojbeno, izražava poštovanje prema svakom ljudskom biću. Katolička Crkva stoga odbacuje ona shvaćanja koja ne priznaju intrinsična ljudska prava domorodačkih naroda, uključujući ono što je postalo pravno i politički poznato kao „doktrina otkrića“.

8. Brojne i opetovane izjave Crkve i papâ podupiru prava domorodačkih naroda. U buli Sublimis Deus iz 1537., na primjer, papa Pavao III. je napisao: „Definiramo i izjavljujemo […] da se [, .. ] spomenute domoroce i sve druge narode koje će kršćani kasnije možda otkriti, nipošto ne smije lišavati slobode ili im se oduzimati imovinu, pa i ako nisu kršćanske vjere; i da mogu i moraju, slobodno i zakonito, uživati svoju slobodu i posjedovanje svojih dobara; niti ih treba na bilo koji način svoditi na ropski položaj; ako se dogodi suprotno, to će biti ništavno i neće imati nikakvog učinka”.

9. U najnovije je vrijeme solidarnost Crkve s domorodačkim narodima dovela do snažne potpore Svete Stolice načelima sadržanim u Deklaraciji Ujedinjenih naroda o pravima domorodačkih naroda. Provedba tih načela poboljšala bi životne uvjete i pomogla u zaštiti prava domorodačkih naroda, kao i olakšala njihov razvoj u poštivanju njihova identiteta, jezika i kulture.