Susret je započeo slavljenjem koje je animirala molitvena zajednica „Lux mundi“. Uslijedio je nagovor, molitva krunice i ispovijed, misa te euharistijsko klanjanje.

Vlč. Mlakar je u nagovoru rekao kako su se svi okupili oko Isusa. „Ovo ludbreško čudo Krvi Kristove poziva nas na duboku vjeru u njegovu stvarnu prisutnost u euharistiji. Kao da nam je želio reći: ‘Po ovom čudu vjerujte mi duboko, čvrsto, bez sumnje, da sam s vama prisutan u euharistiji. Dođite k meni, primajte me, želim biti s vama, u vama. Želim prožeti vaš život, vaše srce i vaše biće. Kroz vas želim živjeti i djelovati’“, proučio je.

Da bismo Isusa dostojno primili u euharistiji, vlč. Mlakar podsjeća da je potrebno da nam duša bude pripravna i čista. „Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima upozorava da je važno prije pričesti ispitati svoju savjest. Ako nedostojno pristupamo, takva pričest nije na blagoslov, nego prokletstvo“, istaknuo je te se upitao: „Kako čovjek može očekivati blagoslov, ako ne sluša Boga?“

„Savjest je mjesto u našoj nutrini gdje slušamo Boga, pravoga Boga, ne onoga koji nama odgovara“, kazao je.

Ističe kako Bog traži vjernost i poslušnost u svim stvarima. Naveo je Ps 85, 9: „Da poslušam što mi to Gospodin govori“, te poručio kako se redovito pitamo što nam Bog govori u različitim situacijama, što učiniti kad smo u nedoumici.

„Lijepa je usporedba savjesti s kompasom. Savjest je duhovni kompas, Božji kompas koji je u našoj duši i koji nam pokazuje što je dobro koje trebamo činiti, a što je zlo, grijeh koje trebamo izbjegavati. Ali, kompas može krivo pokazivati. Taj kompas, naš unutarnji glas savjesti, treba usklađivati s Božjim zakonom, s naukom Crkve. Uzmimo za primjer eutanaziju koja je u nekim zemljama Europe legalna. To je možda u nečijoj savjesti u redu, ali Bog kaže da to nikad nije u redu“, pojasnio je.

Rekao je kako najčešće o savjesti govorimo kao onoj koja nas opominje. Međutim, usto što nas savjest opominje, ona nas i upozorava, potiče i hrabri da činimo dobro te nas hvali. Ovo potonje se često zaboravlja i o tome se toliko ne govori. Naglasio je kako nas savjest često potiče i hrabri za dobra djela. Ali, ako ta djela propustimo učiniti, onda također činimo grijeh. „Zlo napreduje zbog propusta. To je možda i među najčešćim grijesima čovjeka“, istaknuo je vlč. Mlakar.

Misno slavlje predvodio je vlč. Kristijan Stojko, župnik in solidum, koji je u homiliji istaknuo kako je papa Ivan Pavao II. kanoniziramo mnogo svetaca, što su mu mnogi zamjerali. „Bio je vođen Duhom Svetim i rekao: ‘Vrijeme u kojem živimo je teško, a vremena koja dolaze bit će još teža za vjeru, Crkvu, narod. Zato je važno da imamo što više svetih ljudi, svijetlih svjedoka, sjajnih primjera svetaca koji će nam pokazivati put i zagovarati nas kod Oca’“, rekao je.

„Kako ja vama svijetlim kao svećenik? Svijetlim li uopće? Svijetlimo li mi kao kršćani, kao vjernici drugima?“, upitao se.

„Možda nismo baš uvijek kršćanski svjetionici. Ne možemo se puno pohvaliti. Ali željeli bismo svijetliti, slaviti Boga svojim životom i svijetliti svojim dobrim djelima. Imamo ovdje molitvenu zajednicu koja je animirala današnji program – Lux mundi – koja se, vjerujem, trudi živjeti i svjedočiti svojim životom, da svijetle tamo gdje se nalaze“, rekao je.

Obljutaviti ima dva značenja, pojasnio je vlč. Stojko: izgubiti okus i poludjeti (prevedeno s grčkog jezika). „Ako kršćani obljutave, oni su zapravo poludjeli: umjesto istine, traže konformizam, umjesto žrtve sigurnost, umjesto vječnog života čari prolaznog svijeta. Takva Crkva nije ni za što“, naglašava.

„Zato nam je za dolazak i boravak u zajedništvu i molitvi potrebna snaga Predragocjene Krvi Kristove da budemo dobra sol, koja će moći zasoliti“, istaknuo je.

Podsjetio je i na riječi Zborne molitve: „Božja milost je naša nada, a jedina sigurnost je Božja zaštita“.

„Mi, svećenici osjetimo da se svakodnevno borite i dajete nam svjetlo, poticaj da budemo sveti svećenici. Gledajući vas i mi se potičemo i želimo biti bolji. Tako jedni na druge djelujemo“, svjedoči te spominje svece i blaženike koji svojim primjerom svijetle: svetu Majku Tereziju i bl. Piera Giorgia Frassatija.

„Krist nas poziva da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta. Zato je dobro dati se od njega začiniti da nas On osoli i dobro osvijetli i da to izlazi iz nas, prelazi iz nas na druge“, zaključio je vlč. Stojko.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje.

Svake prve nedjelje u mjesecu bit će duhovna obnova u Župi Presvetoga Trojstva u Ludbregu sve do slavlja Svete nedjelje.