Zavjetni blagdan sv. Roka u Sutivanu
Kip sv. Roka na Rokovo u Sutivanu nosili su prema tradiciji odrasli bosonogi muškarci (FOTO_ JADRAN BAŠIĆ)
Sutivan (IKA)
Svečanim misnim slavljem i tradicionalnom procesijom s kipom Sv. Roka brojni vjernici Sutivana svečano su u nedjelju 16. kolovoza proslavili zavjetni blagdan sv. Roka, suzaštitnika župe.
Središnje misno slavlje za oltarom postavljenim ispred župne crkve predvodio je dekan Bračkoga dekanata Ivica Huljev. Suslavio je domaći župnik Jakša Rubinić i nekoliko svećenika pristiglih na slavlje Rokova.
„U predvečerje ovoga slavlja premalo je naglasiti veličinu života sv. Roka. Slavlja svetoga Roka na našoj obali u sebi nose poruku o brojnim mučnim povijesnim trenucima kada se u našim mjestima vodila bitka između života i smrti. Ovo što danas doživljava svijet ne može se nazvati ni mrvica od onoga što pamte ovi prostori koji su svetoga Roka odabrali za svoju zaštitu. No, to nije razlog zašto smo ovdje. U srcu ovoga slavlja treba biti snaga kojom je Rok bio zahvaćen. Odakle mu ta snaga? Tko je zapravo usmjerio njegov život? Tko je razlog da Rok kojega slavimo postane prepoznatljiv za sva vremena, da postane uzor djelotvorne ljubavi prema ljudima koji su bili ugroženi, čiji je život bio na rubu. Taj isti Isus Krist i nas večeras izaziva. Sveti Rok je važan, ali iz njegova života isijava pitanje gde je u našem životu oduševljenje za onoga Isusa kojega je Rok slijedio”, istaknuo je, između ostaloga, brački dekan vjernicima u propovijedi.
Ukazao je vjernicima na život sv. Roka i podsjetio kako je kao dijete svoga vremena odlučio krenuti na grobove sv. Petra i Pavla u Rim s motivom doživjeti i osjetiti susret sa svetim. „Rok ide prema Rimu, ali se obazire oko sebe jer sveto koje njega privlači ne otklanja pogled od potreba ljudi. Da bi se vjerodostojno došlo do Boga, potrebno je imati oko za ljude oko sebe, za ljude u potrebi. Zato životni put svetoga Roka s juga Francuske do Rima i nazad ustvari je škola vjere. Ona je izazov svim kršćanima. Sv. Rok nije se posvetio samo čudesnom izliječenju bolesnika, već je naglasak na njegovu dvorenju kužnih bolesnika. Dvoriti one za koje se vidi da tebe mogu ugroziti i one kojima je smrt vidljiva na njihovim životnim ranama. Vrijednost toga čovjeka neusporedivo je važnija od toga da dođemo ondje gdje je Rok krenuo”, istaknuo je Huljev.
Ustvrdio je kako Rokov život za vjernike danas nosi značajnu poruku. „Ako znamo kamo smo se zaputili i koji je krajnji cilj našega života, onda se to vidi po činjenici kako se ophodimo prema potrebama ljudi. I to ne ljudi od kojih možemo nešto dobiti, nego od ljudi kojima naša pomoć gotovo da ne može pomoći. Rok dvori kužne bolesnike radi vrijednosti njihova života i kako bi pokazao moć ljubavi. Ako je cilj jasan onda se i plodovi vide”, poručio je brački dekan, zaključivši kako je Bog bio cilj prema kojemu se zaputio Rok.
Osvrnuvši se na svečev život, podsjetio je kako se Rok kada je obolio od kuge povukao u tišinu. „Rok ne traži reflektore, ne traži slavu ni zasluge, ne traži da ga se stavi na oltar ili da mu se podižu crkve. Rok se izolirao kako ne bi druge ljude zarazio. Rok se izolirao kako ne bi postao za druge ljude izvor bolesti. Takav primjer je poruka ne samo za ovo vrijeme, već za sva vremena. Ako je čovjek napojen Bogom i ako zna tko i gdje vodi njegov život, uvijek će voditi brigu o drugim ljudima”, poručio je dekan Huljev.
Crkveno slavlje završilo je svečanom procesijom ulicama bračke župe i po obali u kojoj su kip Sv. Roka, urešen cvijećem, prema tradiciji nosili odrasli bosonogi muškarci odjeveni u tunike. U svečanome ophodu sudjelovali su brojni vjernici i štovatelji sv. Roka. Gosti u Sutivanu uglavnom su dostojanstveno pratili svečanu procesiju koja se kretala prvo po obali, a zatim ulicama mjesta te je završila pred župnom crkvom. U tijeku procesijskoga hoda pucao je top postavljen na mostu u čast sv. Roka koji nosi svečevo ime.
Svetoga Roka tamošnji vjernici slave još od 1623. godine u znak zahvalnosti što ih je, prema njihovu vjerovanju, spasio od kuge u teškim danima. U znak odanosti svecu, vjernici su svetomu Roku podigli zavjetnu crkvu oko koje se okupljaju za svečev blagdan. Jutarnja blagdanska misa slavljena je kod zavjetne crkve na kojoj se – prema tradiciji – umjesto propovijedi čitao život sv. Roka. Poslije mise u procesiji je prenesen svečev kip i postavljen na štovanje vjernicima.