Susret je započeo u Obiteljskom centru i Savjetovalištu u Slavonskom Brodu u četvrtak 21. rujna gdje je održana skupština udruge HRD BIOS, nakon čega su se članovi udruge i drugi sudionici uputili u Đakovo u Kuću Susreta gdje su bili smješteni.

Svečano otvorenje skupa „Suvremeni izazovi i pristupi u savjetovanju i psihoterapiji“ bilo je u petak, 22. rujna u svečanoj Dvorana biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu.

Nakon molitve i kratkog nastupa KUD-a Tena iz Đakova, voditeljica otvorenja Ivana Stvorić riječ je dala đakovačko-osječkom nadbiskupu metropolitu Đuri Hraniću. Nadbiskup Hranić je pozdravio sve članove Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja iz svih biskupija u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, sve djelatnike, suradnike i volontere u crkvenim bračnim i obiteljskim savjetovalištima i sve goste, podupiratelje, predavače, voditelje radionica i supervizije iz Italije, iz Njemačke i iz Slovenije. Zahvalio je za podršku i dolazak svim djelatnicima u srodnim ustanovama društvene skrbi za čovjeka te za brak i za obitelj, predstavnicima lokalne političke vlasti i svim predstavnicima socijalnih, prosvjetnih i kulturnih ustanova te predstavnike sredstava društvenoga priopćavanja.

Zatim je nadbiskup govorio o osnutku Savjetovališta koje je 2003. osnovao mons. Marin Srakić, nadbiskup u miru. Savjetovališta su u početku, prije 20 godina, počela djelovati u okviru Caritasa Biskupije Đakovo, a nakon nekoliko godina prešla su u nadležnost i skrb Nadbiskupijskoga pastoralnoga centra, gdje ih se postupno integriralo i u redovito nadbiskupijsko pastoralno djelovanje te skrb za brak i obitelj.

Obraćajući se savjetovateljima nadbiskup Hranić je rekao: „Vaše Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja i Vaš dolazak ovih dana k nama u Đakovačko-osječku nadbiskupiju na skupštinu Vašega društva u prostorijama Savjetovališta u Slavonskom Brodu i na Vaš Deveti stručni skup ovdje u prostorima KBF u Đakovu te u Kuću susreta, kako bismo naša Savjetovališta i mi zajedno s Vama te s gostima koje ste nam doveli iz domovine i iz inozemstva mogli obilježiti 20. obljetnicu djelovanja naših savjetovališta, predstavlja jako veliku moralnu i stručnu podršku djelovanju naših dvaju bračnih i obiteljskih savjetovališta te daljnjem snaženju i razvoju Obiteljskoga centra naše nadbiskupije. Hvala Vam na tome.“

Mons. Hranić je također zahvalio djelatnicama Savjetovališta koje su od početka uključene u njegov rad gospođama Suzani Matošević, Elizabeti Matuzović i Ivani Stvorić. Posebnu zahvalnost izrekao je voditelju Obiteljskoga centra i predsjedniku Društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja doc. dr. sc. Josipu Bošnjakoviću.

Nadbiskup je još zahvalio svim savjetnicama i savjetnicima za toliko toga što čine i time podižu razinu i kvalitetu evangelizacijskoga djelovanja Crkve u hrvatskom narodu te ugled Crkve u društvu. Zahvalio je za suradnju, pomoć i podršku svim prijateljima, suradnicima, i saveznicima koji na različite podržavaju i pomažu djelovanje te surađuju s bračnim i obiteljskim Savjetovalištima, sa Savjetovalištem za žrtve obiteljskoga nasilja te s Nadbiskupijskim obiteljskim centrom u cjelini.

Nadbiskup Hranić je zahvalio i jedinicama lokalne i regionalne vlasti te župama koje su u početcima osigurale prostore za rad, do sada pruženu moralnu i financijsku podršku te vrednovanje rada savjetovališta. Zahvalio je i svim srodnim društvenim ustanovama skrbi za čovjeka koje surađuju sa savjetovalištima i savjetovateljima.

Skup je zatim pozdravio dr. Davor Vuković, v. d. prodekana KBF-a u Đakovu, čestitao je djelatnicima Đakovačko-osječkog BIOS-a na dosadašnjem dvadesetogodišnjem radu i svim sudionicima stručnog skupa zaželio blagoslovljen i plodan rad. Istaknuo je tri riječi: slušanje, riječ i molitvu kao neizostavne korake u radu savjetovatelja koji donose plodove ozdravljenja.

Ispred Ureda HBK-a za život i obitelj, u ime mons. Mate Uzinića, riječkoga nadbiskupa i predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj i u osobno ime skup je pozdravio dr. Petar Krešimir Hodžić. On je izrekao iskrenu zahvalu i čestitke za sve ono što je učinjeno tijekom proteklih 20 godina. Pastirima mjesne Đakovačko-osječke crkve zahvalio je na prepoznavanju znakova vremena i samom utemeljenju Savjetovališta, djelatnicima je čestitao i zahvalio na predanom i požrtvovnom  radu.

Pozdravne govore zaključio je voditelj Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Josip Bošnjaković koji je zahvalio na dolasku svim prisutnima te se osvrnuo na minulih 20 godina rada. Edukacija za rad u Bračnim i obiteljskim savjetovalištima započela je 2002. Dekretom mons. Marina Srakića, tadašnjega biskupa osnovana su 2003. savjetovališta u Slavonskom Brodu i Osijeku. Godinu nakon toga osnovana je i podrška žrtvama domovinskog rata. Djelatnosti savjetovališta su: podrška obitelji, djeci i mladima putem savjetovanja, te kroz preventivno-edukativne programe, promidžbu rada, razvoj volonterstva, suradnju sa udrugama i institucijama.

Riječ je o stručnim poslovima koji se odnose na psihološku pomoć u raznim životnim krizama, te podizanje kvalitete života djece, mladih te obitelji. Savjetovalište u Sl. Brodu se 2019. preselilo u nove prostorije Obiteljskog centra gdje djeluju ustanove Bračno i obiteljsko savjetovalište, Savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja, te Centar za hagioterapiju Zajednice Molitva i Riječ, Udruga Hrvatska za život kao i udruga HRD BIOS. Preko 9 000 individualnih korisnika prošlo je kroz savjetovališta u Brodu i Osijeku. Osim pružanja pomoći žrtvama obiteljskog nasilja, godinama se održavao psihosocijalni tretman počinitelja nasilja u obiteljima. Savjetovališta su rad započela u rujnu 2003. projektom Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Od tada do danas se u njima stručnim i interdisciplinarnim pristupom pruža podrška braku i obitelji u obavljanju njezinog poslanja, djelujući u korist cjelokupne društvene zajednice.

Stručni dio skupa započeo je predavanjem dr. sc. Zorana Vargovića o temi Jezik naš svagdanji – konstrukti u psihoterapiji i savjetovanju. Dr. Vargović se osobito educirao za narativnu terapiju u Melbournu i Adelaidu (2014.-2015.) gdje je doktorirao na temu primjene Narativne terapije u specifičnim kontekstima. Narativne terapije ponajviše se prakticiraju u Australiji, Novom Zelandu, Kanadu i Južnoafričkoj Republici. To je vjerojatno zbog mnogo jezika, te su se pitali kako u svemu tome ne izgubiti čovjeka.

Dr. Vargović je istaknuo kako je svaka riječ bitna i važna, te sa svakom riječju nešto postižemo. Narativni pristup je dosta složen. Svaki čovjek ima priču i nemoguće je iskustvo prenijeti samo navođenjem činjenica. Stoga je služba savjetovališta spojiti Božje i ljudske priče, te stvoriti teološki identitet. Narativni pristup je usmjeren na to da se osobi pokaže kako oni svoju priču, svoje doživljaje iznose samo u jednom pogledu i stalno pričaju isto i s istog aspekta. Narativni terapeuti sebe niti ne zovu terapeutima. Važno je svome iskustvu dati smisao. Sposobnost davanja smisla označava čovjeka čovjekom. Cilj je usmjeriti osobu na njegove snage, kvalitete, snove, te osobi pomoći da svoj život vidi na jedan novi način. Ako se naglašava samo loše, to postane dominantna priča o toj osobi. Predavač također ističe da zabrinutost i briga nisu isto, briga je nešto što nam je potrebno, potrebno je brinuti se o sebi i drugima, ali zabrinutost nas vodi u anksioznost i sl.

Drugo je predavanje Savjetovanje i psihoterapija u crkvenim ustanovama – iskustva iz Milana, kojemu je bila tema kako pratiti i podržati svećenike, redovnike i redovnice održao je prof. dr. sc. Stefano Guarinelli. Ono što je specifično kod svećenika jest da su njegov profesionalni i aktivni život su vrlo povezani jer ako jedan svećenik ili redovnik živi svoj život da odvaja afektivni i profesionalni život događa se katastrofa. Iz duhovne perspektive to što se povezuju afektivni i profesionalni život je vrlo važan aspekt osobe, no postoje i neki problemi. Kada se na terapiji dogodi da se dotakne dijete u čovjeku, tada se može govoriti o terapiji. Postati kao dijete za jednog kršćanina je vrlo važna stvar, Isus to i sam govori u evanđelju.

Pristup radu dr. Guarinellija je psihodinamski, u kojem se koristi i poznati pristup iz biologije epiogenetike. Primjena toga u psihoterapiji donosi važnu stvar. Grč. epi – znači biti na nečemu. Razvoj u epigenetici je takav da se stupnjevi razvoja slažu jedan na drugi bez da onaj koji je iznad upije onog koji je ispod. To znači da imamo više osobnosti i to je normalno. Ukoliko u odgoju svećenika uzimamo u obzir samo identitet odrasle osobe, tada dijete ostavimo negdje po strani. Valjana motivacija za psihoterapiju je ukoliko netko želi postati bolji, a druga je sposobnost igrati se. Zašto? Zato što je psihoterapija igra, a pacijent koji je vrlo ozbiljan teško može ući u svijet igre. Ukoliko pacijent nema sposobnost za igru, pitanje je kako ga dovesti do toga, a kada se počne igrati, nazire se dijete. To nije samo terapeutsko, nego i evanđeosko događanje.

Na kraju je dr. Guarinell istaknuo tri karakteristike koje smatra dobrima za terapeuta, a te su da treba imati na umu kako svaka osoba, bila vjernik ili ne, živi i određenu duhovnost, zatim da svećenike treba dovesti do ranjivosti koju nose u sebi te da treba odvojiti poziv i afektivni život i u terapiji više razmjenjivati iskustva između psihoterapeuta i odgojitelja, kako bi međusobno obogatili svoja iskustva.

Treba odvojiti poziv i afektivni život, te ako se jedan bogoslov zaljubi, to može biti blagoslov njemu, ali ne mora utjecati na zvanje. Smatra da bi bilo dobro u formaciji više razmjenjivati iskustva između psihoterapeuta i odgojitelja kako bi međusobno obogatili svoja iskustva.

Poslijepodnevni dio skupa nastavljen je u radionicama koje su se paralelno održavale, pa su sudionici morali izabrati jednu četiri ponuđene: Hagioterapijski pristup čovjeku održala je dipl. psiholog. Ana Matković; Narativna terapija u psihoterapijskoj praksi – dr. sc. Zoran Vargović; Ekspresivna art terapija – dr. med. Ivan Barun i Tjelesno orijentirana terapija – Tomislav Senečić.

Na kraju dana uslijedio je kulturni događaj uz nastup ženskog vokalnog sastava Đakovčanke. Nakon bloka duhovnih pjesama uslijedila je prezentacija predstavljanja povijesti Savjetovališta, te različite aktivnosti, putovanja, druženja i događanja kroz proteklih 20 godina.

U subotu, 23. rujna sudionici su se okupili na euharistijskom slavlju u kapelici Kuće susreta, a misu je predvodio preč. Milivoj Koren, svećenik Porečke i Pulske biskupije, poznatiji kao župnik obitelji zbog svog dugogodišnjeg i predanog rada u pastoralu braka i obitelji. Program se nastavio na KBF-u u tri paralelne grupe. Prof. Zrinka Lučić Vrhovac, dipl. psihologinja, radila je s grupom na temu Specifičnosti partnerske terapije i savjetovanja u multikulturalnom okruženju – iskustva iz Savjetovališta biskupije Rottenburg-Stuttgart u Reutlingenu.

Prof. Zdenka Pantić, psihologinja i psihoterepeutkinja, upoznala je svoju skupinu s temom Savjetovanje i psihoterapija – odnos koji može biti ljekovit nakon teških životnih iskustava i kriza. Predavanje Organizaciju i vođenje neprofitnih udruga i organizacija održao je Marinko Pehar, savjetnik u gospodarstvu i coach iz njemačkog grada Freiburga. Nakon predavanja uslijedila je supervizijska radionica.

U popodnevnim satima sudionici su se uputili u grad Osijek, te posjetili Nadbiskupski vikarijat i prostore Bračnog i obiteljskog savjetovališta te obišli znamenitosti grada Osijeka, od konkatedrale sv. Petra i Pavla sve do Tvrđe. Na kraju dana svi sudionici su dobili potvrdnice.

U nedjelju 24. rujna započeo je okrugli stol i evaluacija skupa, na kojemu su se sudionici uistinu pozitivno osvrnuli na cjelokupni stručni skup, pa su izrazili zadovoljstvo programom kao i gostoprimstvom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Izrazili su želju imati više samoiskustvenog i supervizijskog rada u što manjim skupinama, a zatim su sudjelovali u nedjeljnom euharistijskom slavlju u đakovačkoj katedrali koje je predvodio nadbiskup Hranić, a u koncelebraciji su još bili mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup te prof. Guarinelli, svećenik Milanske nadbiskupije i profesor na Papinskom Sveučilištu Gregorijana, prof. Josip Bošnjaković i još nekoliko svećenika.

Osvrćući se na liturgijska čitanja nadbiskup Hranić je rekao da Isus u prispodobi o radnicima u vinogradu nije ovjekovječio samo čekanje na posao, nego je majstorski oslikao i ljudsku zavist; oslikao je ono što se događa s onima koji ne mogu raditi; te Božju ljubav koja daje onoliko koliko nam treba, a ne samo onoliko koliko smo zaslužili. „Bogu nije bitan broj radnih sati ili godina pobožnog življenja, nego ljubav kojom tko ljubi njega i bližnjega. U pozadini reakcije onih ‘prvih’, ‘zaslužnih’ radnika je krivo shvaćanje Boga, odnosno svođenje Boga na ljudsku mjeru i na ljudsku logiku. Primjenjujući poruku na današnje crkvene prilike mogli bismo reći da i u Crkvi zasluge mogu biti smetnja napredovanju Kraljevstva Božjega, odnosno da oni zaslužni, oni prvi, oni već od jutra u vinogradu, mogu zaustaviti proces svoga rasta te rasta i napredovanja čitave Crkve. Zaslužni mogu lako postati sitne duše, uskogrudne pa čak i sebične. Oni prvi Bogu pripisuju principe ovoga surovog svijeta i društva u kojemu ti nitko ništa ne da, nego sve moraš zaraditi; Boga prisiljavaju da i on prihvati principe društva u kojemu nema milosti i solidarnosti s onima koji ne mogu raditi i za one koji nemaju posla.“

Takav pristup i u našem hrvatskom društvu često nema milosrđa prema onima koji ne mogu raditi koji su teško bolesni ili s invaliditetom. U pravilu najviše se štedi na socijali. Zatvorenost za Isusovu evanđeosku poruku i među vjernicima te crkvenim osobama je razlog zašto Crkva nije privlačna niti uvjerljiva.

A zatim se nadbiskup obratio i bračnim i obiteljskim savjetovateljima rekavši da su se okupili u Đakovu iz cijele Hrvatske ne samo radi Skupštine društva i stručnoga skupa nego: „Došli smo na ovo nedjeljno euharistijsko slavlje da bismo svi skupa čuli Božju riječ, dopustili da nam ona progovori i da nas dirne te da se napunimo Božjim principima vrednovanja drugih ljudi i njihova rada te kako bismo gradili Crkvu i društvo u kojima ima više mjesta za dobrotu, podršku, milosrđe, solidarnost i ljubav prema drugima, te za osjetljivost, dobrotu i velikodušnost s onima na marginama“ zaključio je homiliju mons. Hranić. Nakon misnoga slavlja nadbiskup Hranić se susreo sa svim sudionicima u Nadbiskupskom domu u Đakovu, a zatim je zajedničkim ručkom zaključen Deveti stručni skup bračnih i obiteljskih savjetovatelja Hrvatske.

Organizatori četverodnevnog stručnog skupa i proslave 20 godina bračno-obiteljskog savjetovališnog rada u Slavonskom Brodu i Osijeku su: Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije (Bračno i obiteljska savjetovališta i Savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja) i Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja (HRD BIOS). Đakovačko-osječka nadbiskupija, Hrvatska  biskupska konferencija, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Hrvatski Caritas i grad Đakovo su donacijama pomogli održavanje skupa.

Luka Stanić/Ivana Stvorić/Elizabeta Matuzović/Suzana Matošević