Misu je predslavio mladomisnik dominikanac fr. Mislav Peček, a koncelebrirali su katedralni župnik don Marin Lučić i mladomisnik don Ivan Galjuf.

U uvodu u euharistijsko slavlje fr. Mislav je rekao da je hodočašće „tijekom kojeg su pod Marijinim barjakom posjećivana svetišta za mnoge bilo prekretnica u životu, trenutak obraćenja, približavanja Bogu, upoznavanja Božje ljubavi i ljubavi njegove Majke“ te podsjetio kako je papa Pio XII. spomendan BDM Kraljice proglasio 1954. naglasivši da u Starom Zavjetu kraljicom nije prvenstveno nazivala kraljeva žena, nego majka koja je kralja rodila, hranila i odgojila.

U homiliji je tumačio vrijednost čistoće čovjekovog srca. „Svako hodočašće je put čišćenja. Ono je žrtva koja se podnosi radi vlastitih grijeha i radi grijeha drugih ljudi. Svako hodočašće je molitva u želji za sjedinjavanjem s Gospodinom. Svaki korak ovog hodočašća bio je put čišćenja našeg srca, ali ne našim osobnim trudom, nego milošću Božjom“, naglasio je.

Istaknuo je da euharistijsku žrtvu posebno prinose za branitelje. „Oni su bili spremni položiti život za svoje obitelji, za one koji vole i za našu domovinu te je njihov primjer uzor za duhovni život u smislu spremnosti prihvaćanja Božjeg poziva i odazivanja poticajima Duha Svetoga, bez odbijanja njegove ljubavi i zagrljaja“, poručio je.

Mladomisnički blagoslov okupljenom narodu podijelili su predslavitelj fr. Mislav i don Ivan. Fr. Mislav je podsjetio da oni koji prime mladomisnički blagoslov, uz molitvu Vjerovanja, Očenaša, Zdravo Marije i Slava Ocu na nakanu Svetog Oca, mogu dobiti potpuni oprost za sebe ili pokojne. Posvjedočio je kako je za njega posebna milost bila i to što je prvi put slavio euharistiju u katedrali grada u kojem je rođen.

Hodočašće branitelja i mladih, kao i svih onih koji su mu se usput priključivali, krenulo je 8. lipnja iz Osijeka, obilazeći marijanska i druga značajna svetišta kroz Hrvatsku, sve do Dubrovnika. U jednom dijelu hodočašće je prolazilo i kroz Bosnu i Hercegovinu. Uz glavnu rutu postojale su i četiri priključne rute, a glavni hodočasnički put dug je oko 1700 km. Cijelu rutu prošao je hodočasnik Ivan Šedevi Baja i ovo mu je treći put da prolazi cijelo hodočašće.

Na područje Dubrovačke biskupije hodočasnici su stigli iz Neuma 19. kolovoza. Večernja zaustavljanja imali su u Slanom, Orašcu i Rožatu gdje su ih župne zajednice primale i ugošćavale. Pretposljednjeg dana hodočašća sudionici su s duhovnikom Pečekom jutarnju misu slavili u crkvi Pohođenja Marijina u Orašcu, župi u kojoj se već godinama svakog dana moli krunica za domovinu. Uz molitvu i upoznavanje s poviješću mjesta kroz koja su prolazili, hodočasnici su se zaustavljali i molili na spomen obilježjima poginulih u Domovinskom ratu. U molitvi i pjesmi posljednjeg dana stigli su preko Brgata do kamenog križa na Srđu poviše Dubrovnika.

Hodočašće je održano od 9. lipnja do 22. kolovoza 2024. pod geslom „Ja sam svjetlo svijeta, tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“. Povezujući veća marijanska svetišta u Hrvatskoj, 170 hodočasnika pješačilo je tijekom dva mjeseca, pod duhovnom pratnjom fr. Mislava.

Vjernici su se u hodočašće uključili na različitim razinama: neki su prvi put položili zavjet, drugi su dovršili cjelokupnu rutu i time ispunili dane zavjete, dok su treći prolazili određene etape. Naime, osobitost je ovog hodočašća formalno davanje zavjeta koji podrazumijeva da će vjernik-hodočasnik za života proći cjelokupnu rutu odjednom ili u etapama.

Hodočašće je organizirala Bratovština Marijanski zavjet za domovinu.