Došašće je vrijeme priprave za blagdan Isusova rođenja da bi se taj veliki događaj, koji je promijenio ljudsku povijest, pretvorio u istinski susret s Onim koji je došao susresti svakog čovjeka u njegovoj životnoj stvarnosti, u njegovim patnjama i radostima, strahovima i nadanjima. 

Božić nije samo puki spomen na veliki događaj dolaska Sina Božjeg u naš svijet, nego taj blagdan nastoji postati naše iskustvo. Božić od nas traži da ga doživimo kako su ga doživjeli prvi klanjatelji u betlehemskoj štalici. Božić, ponajprije treba biti dan posebnog susreta između Boga i čovjeka, Boga koji je toliko ljubio svijet da mu je darovao svoga Sina (Iv 3,16) i čovjeka koji bi trebao s posebnom zahvalnošću primiti taj dar.

Nameće se odmah pitanje: koliko je nama vjernicima Božić zaista takav? Mislimo li uopće, na ovu stvarnost u našem iščekivanju Božića? Nažalost, dobro znamo kako je za neke Božić postao samo fešta, slavlje velike ponude i potražnje, ili fešta panem et circenses, kako bi rekli stari Rimljani. Duhovni element se posve izgubio ili je sveden na neko nejasno i neodređeno značenje.

Za neke druge Božić je prvenstveno lijepo sjećanje na djetinjstvo i na lijepe običaje koji su se nekada prakticirali u obitelji. Ovo ne isključuje religiozne elemente, ali se oni obavljaju više zbog tradicije negoli zbog iskrene nutarnje pobude i nemaju više onu duhovnu simboliku kao nekada.

Na sreću, ima još uvijek i onih koji Božić slave na istinski kršćanski način, sa svim onim vrijednostima koje on u sebi nosi. Ne samo kao povijesni događaj nego događaj koji se i danas obnavlja, jer je rođen Emanuel, S nama Bog.

No, bez obzira na sve, Božić neće nikada izgubiti svoju ljepotu i svoj sjaj. Podsjećat će nas uvijek na uzvišenost života, na pobjedu dobra, na nadu koja neće razočarati. Božić ostaje trajna poruka ohrabrenja svima u čiji se život ušuljala gorčina, svima koje su drugi ponizili i bacili na rubove ili smetlište života. Božić je poruka da je život jači od svega i da život uvijek pobjeđuje ako se u njega ubrizga duh božanskoga.

Isusovim rođenjem dogodile su se velike promjene na religioznom planu, na socijalnom planu, ali i na planu vrijednosti.

Na religioznom planu promijenio se radikalno odnos Boga i čovjeka. Bog, čije lice do sada čovjek nije mogao vidjeti, jer ako bi ga vidio ne bi ostao na životu (Izl 33,20), sada je uzeo lice čovjeka, postao je jedan od nas, Emanuel – Bog s nama. Po Isusu, koji je postao našim bratom, mi smo postali Božja djeca i zato se s pravom možemo obraćati Bogu kao ocu. Bog je uzeo lice čovjeka i čovjek od sada može vidjeti Božje lice u svakom svom bratu i sestri.

Tu je promjena i na socijalnom planu. S Kristom rađa se jedan novi oblik ljubavi i bratstva među ljudima. Po njemu uzdignuto je dostojanstvo čovjeka, ali svakog čovjeka. Pavao to ističe riječima: Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu. (Gal 3,28). Isusov dolazak ruši nejednakosti među ljudima i stavlja naglasak da u Bogu svi imaju jednako dostojanstvo jer svi su jednako djeca Božja i kao takvi među sobom braća i sestre.

Dogodila se promjena i na planu vrijednosti. Isus mnoge stvari posve izokreće. Ako su prije vrijednosti bile u bogatstvu i moći, i to se smatralo znakom Božje naklonosti, Isus sada predstavlja nove vrijednosti u poniznosti, siromaštvu, služenju,  darivanju. On stavlja naglasak da je veličina čovjeka prvenstveno u njegovoj nutrini, u njegovu srcu, a ne u njegovom bogatstvu, posjedovanju, titulama ili staležu. Isus proklamira da ljudska veličina nije u gospodarenju nego u služenju. Stavlja sav naglasak na ljubav prema Bogu i čovjeku i proglašava je glavnim kriterijem veličine svake osobe.

Isusovim rođenjem započelo je novo doba, novi odnosi među ljudima, nove ljestvice vrijednosti. Usvajanjem tog novog što on nudi, daje čovjeku mogućnost  rasta u dostojanstvu do punine života. Zanimljivo, kako Božić, na svoj način, slave i oni koji se deklariraju kao ateisti, agnostici, pa čak i antiteisti. To samo dokazuje da je Božja ljubav puno jača i veća od njihovog negiranja ili odbacivanja Boga. To je ljubav koja ne poznaje granice i koja nikoga ne isključuje. Ta ljubav mora karakterizirati i svakog Isusovog učenika, jer život ljubavi ne može nikada izgubiti svoj smisao. Život svakog čovjeka nastao je iz ljubavi Boga Stvoritelja koju Bog ostvaruje kroz ljubav roditelja, muškarca i žene. Zato je i događaj rađanja djeteta uvijek nova Božja poruka čovjeku da Bog s njim računa, da se nije distancirao od čovjeka usprkos svima nevjernostima čovjeka.

Nažalost, i tom Božjem daru čovjek je danas sve manje otvoren. To je očigledno, posljedica sve većeg ljudskog egoizma. Na djecu se sve više gleda kao na teret, na nešto što traži žrtvu, što košta, a sve manje kao na dar. Djeca su mnogim obiteljima sve manje istinsko bogatstvo, a sve više strah da bi zbog djece mogli biti lišeni određenih užitaka i materijalnih dobara. Život nije više glavni izbor, nego je to materijalni standard. 

S druge strane, u mnogim siromašnim dijelovima svijeta život buja i oni pobjeđuju bez obzira na siromaštvo koje ih gazi. Iluzija je misliti da će netko zaustaviti migrante iz zemalja Trećeg svijeta. Istina, njih podosta strada u traženju novih životnih prostora, mnogo pretrpe, ali oni opet ostvaruju svoje snove i pobjeđuju, jer je s njima život. 

Život su svi stari narodi i civilizacije smatrali najvećim blagoslovom, ali nažalost, ova naša civilizacija tako ne misli i zato nema budućnosti.

Na koncu usporedimo obitelji migranata s obiteljima u Hrvatskoj: Obitelji migranata brojne su i oni idu tražiti prostore za život. Naseljavaju Europu jer u njoj ima puno praznine života. S druge strane, naše hrvatske obitelji su malobrojne, uglavnom s jednim ili dvoje djece, ali usprkos tome i djeca mnogih naših obitelji postaju migranti: ostavljaju svoju zemlju tražeći druge životne prostore. Kada kultura jednog naroda ne cijeni dovoljno život, ona će ga i izgubiti. Danas imamo dojam da je više onih koji su zauzeti da se ženama omoguće besplatni abortusi nego da se novorođenčadi dadu besplatne pelene i druge potrepštine. Ovo ne jamči nikakvu budućnost narodu. Doduše, poznata nam je svima istina da ne ograničavaju broj djece  prvenstveno materijalna dobra, odnosno neimaština, nego egoizam, komotnost, pomanjkanje smisla za žrtvu i ljubavi prema životu. 

Božić je blagdan obitelji, napose djece, budući da nam je Bog došao u susret kao dijete, ali nažalost, zbog sve manjeg broja djece i Božić postaje nekako prazniji, jer maleni daju dušu i posebnu ljepotu ovom blagdanu.

Bez obzira na sve, molimo Novorođenog Kralja ljudskih srdaca da svojim dolaskom umnoži život u nama, u našim obiteljima te  ne dopusti da taj život uguši ikakva žalost ili tjeskoba jer nam On jamči život u izobilju,  jači od svake nevolje koja nam se može dogoditi.

U tom smislu želim svima vama, dragi vjernici i ljudi dobre volje, sretan Božić i punu života novu 2022. godinu.

✠ Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski

AUDIO Božićna poruka Hrvatima u iseljeništvu