Sa zlatomisnikom su slavila dominikanska subraća, drugi svećenici, dominikanke, uža rodbina i prijatelji samostana.

U propovijedi dominikanski provincijal fr. Slavko Slišković govorio je o neodvojivosti žrtve i života kod Isusa Krista, koji je „svoj život stavio u službu drugima i tako postao savršena žrtva“. Kristova žrtva omogućuje zajedništvo i sjedinjenje s Bogom. U euharistiji vjernici se sjedinjuje s Kristom, i Krist s vjernicima, kojima daje snagu i osposobljava ih za darivanje svoga života u izgradnji boljega svijeta.

Proslava 50. obljetnice svećeništva trenutak je radosti i zahvalnosti za pola stoljeća predane svećeničke službe Crkvi, dominikanskom redu i Hrvatskoj dominikanskoj provinciji. Fr. Marinko Zadro, rođen 1944. u Ledincu pokraj Gruda, za svećenika je zaređen 15. svibnja 1971. u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Otawi u Kanadi s drugom četvoricom dominikanaca.

Fr. Marinko je u provinciji obnašao razne službe, od župnog vikara, župnika, samostanskog starješine, priora do provincijala u četiri mandata po četiri godine. „Trebalo je u toj izloženosti podnijeti mnoge žrtve, ali napravljeno je puno toga, i duhovnoga i materijalnoga“, rekao je provincijal, istaknuvši posebno njegov rad na izgradnji samostana i crkve Bl. Augustina Kažotića. No, i na duhovnom području kao i na području izgradnje i obnove samostana bilo je potrebno puno vještine, mudrosti, truda, zalaganja i strpljenja.

Slavlje zlatne mise, dodao je provincijal, podsjetnik je na sve poteškoće i kušnje s kojim se čovjek suočava, koje govore o čovjekovoj slabosti ali i o Božjoj snazi. Teškoće i kušnje su podsjetnik na Božju blizinu i pomoć. „Ne slavimo čovjeka, nego Boga koji je po konkretnom čovjeku djelovao proteklih pola stoljeća pomažući mu u svim teškoćama i kušnjama jer je znao poput Petra kazati: ‘Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!’ Zato jedan ovakav život može biti svima nama inspiracija u vjernosti Bogu, i potrebna su nam ovakva slavlja“, zaključio je provincijal Slišković.