„Prošla je 31 godina od osnutka župe i 20 godina od posvete ove crkve sv. Petra na Vidicima. U Godini smo zahvalnosti za 725 godina Šibenske biskupije sa željom da prepoznajemo Božje darove, milosti i prisutnost u našim životima, te da izgrađujemo zajedništvo u našoj biskupiji, župama i obiteljima“, poručio je biskup Rogić.

U homiliji je poručio da slaveći velikane vjere sv. Petra i Pavla, Crkva vjernike poziva da promatraju njihov život, da razmatraju njihovu vjeru i nasljeduju njihov primjer u svom životu, da bi mogli biti slava Božja u ovome svijetu kao što su to bili sv. Petar i sv. Pavao.

Potom je biskup citirao evanđeoski ulomak u kojem Isus pita učenike: „Što vi kažete, tko sam ja?“, Petar uzima riječ. On već tada zna. Dobio je tu milost od Boga. „Ti si Krist – Pomaznik – Sin Boga Živoga.“ Isusov odgovor na to je: „Blago tebi Šimune jer ti je darovana ta spoznaja, ne po tijelu i krvi, ne tvojom zaslugom i pameću, nego darom s Neba. Zato ćeš postati Stijena na kojoj će biti utemeljena Crkva.“

Tako je već 2 tisuće godina, kazao je biskup Rogić. Kolike oluje, kolike nevolje, kolike slabosti, grijesi i propusti, koliki progoni, želja za uništenjem onih koji idu za Kristom kroz stoljeća – do danas. Crkva stoji i uvijek jača kad prođe kroz nevolje i pročišćenja. I danas je tako. U tome je čudo Božje blizine i snaga Crkve: utemeljena je na Kristu, on je taj zaglavni kamen. Ne snagom ljudskom nego snagom Božjom. To su i Petar i Pavao svjedočili, za to su život dali. Na njihovoj vjeri i mi se danas grijemo. Tolike generacije i stoljeća naroda Božjeg iznikle su na njihovoj vjeri, snagom Božje blizine i pomoći.

Mons. Rogić je nadalje ukazao da sadašnjost nosi kušnje, neizvjesnosti i strahove za budućnost, krize svake vrste i u samoj Crkvi, Božjem narodu. Živimo u svijetu koji juri novim dostignućima, umjetnoj inteligenciji, strahovima od novih ratova, pomućenih ideala i svjetonazora. Na glavna pitanja: Tko je čovjek? i: Tko je Bog? ima raznih tumačenja, teorija bezbroj, stavova koliko i ljudi.

Ipak, smijemo li se zapitati, Bože zašto si to dopustio? Nove krize, nova iskušenja, pa tek smo izišli iz pandemije. Možda su se to pitali i Petar u tamnici i Pavao u tolikim opasnostima kroz koje je prošao. Petar je prihvatio kušnju s vjerom da Bog zna što čini i nastavio vjerovati i uzdati se u Gospodina. Štoviše, upravo kušnja mu je pomogla da vidi bolje kako je sve u ruci Božjoj. A svoje hrabro prihvaćanje iskušenja hranio je vjerom da ga na koncu – kakav god kraj bio – čeka uskrsli Krist. Otud je crpio životnu snagu.

„Braćo i sestre nije li to i naš put?“, upitao je biskup Rogić. Nije li to jedini način suočiti se sa svakom kušnjom, mukom, bolešću, nemirom, nevoljom bilo koje vrste. Moliti kao Petar i Pavao, kao toliki sveci i Božji ugodnici do naših dana: U tebe se Gospodine uzdamo. Sačuvaj nas od zla. Naša je sigurnost u tebi. A daj da iz svakog iskušenja iziđemo ojačane vjere koja tebi ide u susret, sada i jednom zauvijek, zaključio je biskup Rogić.

Na kraju slavlja prigodno se obratio župnik fra Željko Klarić koji je zahvalio svim onima koji su doprinijeli proslavi svetkovine svetog Petra.