Kardinal Luis Pascual Dri: Papa želi Crkvu koja živi evanđelje i koja se obnavlja
Foto: Vatican Media // papa Franjo i fra Louis P. Dri
Buenos Aires (IKA)
Argentinski „Papin ispovjednik“ kardinal Luis Pascual Dri u intervjuu za KNA, objavljenom četvrtak 9. studenog, rekao je da nikada ne treba vjerovati da su biskupi i svećenici iznad drugih zbog počasnih titula, istaknuvši da je Isusova Crkva bila Crkva služenja. Razgovor koji je vodio Tobias Käufer prenosimo u cijelosti.
Papa Franjo je prije nekoliko tjedana 96-godišnjeg kapucina iz svetišta Naše Gospe od Pompeja u Buenos Airesu imenovao kardinalom. U intervjuu govori o svom odnosu s Papom i glasinama da je krstio nogometnu legendu Diega Maradonu.
Kardinale Dri, kako ste doživjeli vijest da Vas je Papa imenovao kardinalom?
Bilo je kao kanta hladne vode. Bilo je šest ujutro i čitao sam vijesti iz Vatikana. Kad sam saznao da postajem kardinal, plakao sam. Znate, dolazim sa sela, jednostavna sam osoba. Nikad nisam mislio da će Papa ovu malu bubu, ovog kapucina, imenovati kardinalom đakonom, nikada. Nakon toga sam dobio toliko upita i više od 30, 40 pisama od kardinala, biskupa pa čak i laika iz cijeloga svijeta koji su mi čestitali. Zahvaljujem svima, Božjem narodu, Papi. Ja sam jednostavno svećenik i jedino što radim je da ispovijedam. Ne radim ništa drugo. Nakon imenovanja, Papa i ja smo bili u kontaktu pismom. Zahvalio sam mu.
Kakva je Vaš osobna relacija s Papom?
Nekad je uvijek dolazio k meni za vrijeme ručka da razgovara sa mnom o svemu. Tako da smo se uvijek dobro razumjeli. Tražio je ispovjednika i sjeo do mene. Bio je to prirodan odnos prijateljstva, povjerenja i privrženosti koji se razvio. Kasnije sam imao priliku otići u Rim 2018. godine. U tih deset dana imao je trenutak kada se htio ispovjediti. On je jednostavan čovjek, tako miran, tako uravnotežen. Tako je nastalo moje prijateljstvo s njim. Zaista se prema njemu odnosim kao prema bratu, ne kao prema Papi koji je daleko. Nikako. I on se prema meni tako ponaša.
Kako biste okarakterizirali Papu?
Papa je vrlo jasan, vrlo izravan, pun poštovanja. Jasno govori stvari i objašnjava kamo želi. Želi otvorenu Crkvu, Crkvu koja je prisutna, koja se prepoznaje kao sestra, Crkvu u kojoj ima mjesta za sve, Crkva koja je poput sinode. On je jasan oko toga što želi. Želi se vratiti Crkvi koja živi evanđelje, Crkvu koja se sama obnavlja. On kaže da „ustajala voda uzrokuje truljenje“. Želi Crkvu koja je uvijek u pokretu, koja je uvijek u toku. Na pitanja s kojima nije suglasan odgovara mirno, polako, sve sluša i odgovara biblijskim argumentima.
Postoje špekulacije o Papinom posjetu Argentini. Je li Vam rekao nešto o tome?
To bi bilo poželjno. Mislim da bi vrlo dobro učinio Argentini kada bi došao. U politici smo prilično podijeljeni, pa tako i u Crkvi. Nije sve ružičasto. Pa ako jednoga dana Papa donese riječ, nadu, mogao bi reći: „Oprost je kisik koji pročišćava zrak zagađen mržnjom“, tako nešto. Ili također: „Oprost je osmijeh Božji.“ Ali unatoč našem povjerenju, nije mi rekao dolazi li u Argentinu ili ne.
Imate 96 godina i iskusili ste Argentinu u svim njezinim aspektima tijekom proteklih desetljeća. Koliko se zemlja promijenila?
Argentina se definitivno promijenila. Zemlja je ekonomski propala, stvari se nastavljaju pogoršavati u zdravstvu i obrazovanju. Potrebna nam je prava promjena. Uvijek čujem da je Argentina jako bogata, a ipak svi koji govore o ekonomiji kažu da ne možemo spojiti kraj s krajem. Rekao bih da nam treba gotovo radikalna promjena, ali ne s radikalnom strankom.
Zemlja se čini podijeljenijom nego ikad prije. Što savjetujete argentinskim političarima za prevladavanje ove podjele?
Moj savjet kao svećenika i redovnika je da nauče voditi dijalog jedni s drugima. Potrebno je sjesti i slušati jedni druge. Ali imam dojam da oni uvijek žele imati zadnju riječ, moć, bogatstvo, a to nije dobro. Uvrede među političarima ne vode ničemu, apsolutno ničemu. Poštovanje osobe, bili suglasni s njom ili ne, ključno je. Ne igra ulogu je li netko vjernik ili nevjernik. Svaka osoba ima svoje dostojanstvo. Svatko treba razmisliti o onome što se govori.
A što savjetujete Crkvi kako bi zadržala svoju poziciju u društvu?
U suštini, radi se o neprestanom sijanju evanđelja. Valja nuditi dobro svjedočanstvo nas svećenika kao dobrih primjera poniznosti i služenja. Nikad ne treba vjerovati da smo iznad drugih zbog počasnih titula svećenika, biskupa, čega god. Trebamo služiti ljudima kao braća i sestre kako bismo doprli do što više ljudi. Baš kao što je Isus činio. Biti prisutni u svim četvrtima i mjestima, kao što čini novi nadbiskup Buenos Airesa Jorge Ignacio Garcia Cuerva, po mom je mišljenju put za Crkvu.
Isusova Crkva bila je Crkva služenja. Isus je prao ljudima noge i rekao: „Treba da i vi činite tako“. Dakle, pranje nogu je simbol slušanja, razumijevanja, suosjećanja. Moramo biti solidarni u potrebama, uvijek biti pažljivi i neravnodušni prema onima koji pate. U svijetu, u Gazi, Ukrajini i Rusiji, Crkva mora biti tu i služiti.
U Argentini se priča da ste krstili nogometnu legendu Diega Armanda Maradona? Je li to točno?
Ne. Maradona je kršten u mojoj crkvi, ali to nisam bio ja.