“Može se, i mora, odbiti napast da se medicina rabi kako bi se udovoljilo želji za smrću nekog bolesnika, pružajući mu pomoć za samoubojstvo ili uzrokujući smrt eutanazijom.” Tim je riječima papa Franjo ponovno, pred oko 350 talijanskih liječnika i stomatologa, koje je 20. rujna primio u audijenciju, istaknuo stajalište Crkve koja se protivi eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu. Pritom je spomenuo i novi Statut zdravstvenih djelatnika, koji je u veljači 2017. objavilo Papinsko vijeće za pastoral zdravstva koji ističe da ne postoji pravo na samovoljno raspolaganje vlastitim životom, te zbog toga liječnik ne može biti izvršni tutor nepostojećega prava.

Pružiti profesionalnost, ali i ljudski odnos

Pozdravljajući predstavnike talijanskoga Nacionalnog saveza udruga liječnika i stomatologa, Papa je podsjetio na razgovore koji se u tom tijelu vode tri godine, o tomu kako najbolje obavljati liječničko zanimanje u duboko promijenjenom društvenom kontekstu, da bi se shvatile potrebe ljudi te im, osim stručnih sposobnosti, pružio i dobar ljudski odnos.

Medicina u službi svakog čovjeka u njegovoj cjelovitosti

“Medicina je, po definiciji, služenje ljudskom životu”, primijetio je papa Franjo, “stoga je nezaobilazno shvaćanje osobe u njezinoj duhovnoj i materijalnoj cjelovitosti, u njezinoj individualnoj i društvenoj dimenziji. Medicina je u službi čovjeka, cijeloga čovjeka, svakog čovjeka. A vi, liječnici, uvjereni ste u tu istinu na tragu vrlo duge tradicije koja potječe od Hipokratovih intuicija; upravo iz tog uvjerenja proizlazi vaša opravdana zabrinutost zbog opasnosti kojima je izložena današnja medicina.”

Papa Franjo primio u audijenciju članove Talijanskoga saveza udruga liječnika i stomatologa; Vatican, 2. rujna 2019. / Foto: Vatican Media via REUTERS

Bolesnik je osoba koja je oboljela, a ne medicinski slučaj

“Bolest je više od medicinskog slučaja”, napomenuo je potom Papa te istaknuo, “ona je uvijek stanje neke osobe, bolesnika, a liječnici se prema pacijentu trebaju odnositi s toga, potpuno čovječnoga, stajališta. Dakle, trebaju uzeti u obzir osobitost bolesnika, a ne samo bolest od koje boluje. Riječ je o tomu da liječnici, uz dužnu tehničko-profesionalnu stručnost, trebaju posjedovati kodeks vrijednosti i značenji kojima trebaju dati smisao bolesti i svojem poslu, te od svakog pojedinog medicinskog slučaja učiniti ljudski susret.”

‘Ne’ lažnoj samilosti prema onima koji žele umrijeti

“Zbog toga je, u odnosu na bilo kakvu promjenu u medicini i u društvu, važno da liječnik ne izgubi iz vidika osobitost svakog bolesnika, s njegovim dostojanstvom i njegovom slabošću. Liječnik treba vidjeti muškarca ili ženu koje valja pratiti savjesno, razumno i sa srcem, posebno u najtežim trenutcima. Takvim se ponašanjem može, i mora, odbaciti svaka napast, potaknuta također zakonskim promjenama, da se medicina rabi kako bi se udovoljila eventualna želja bolesnika da umre, pružajući pomoć za samoubojstvo, ili uzrokujući izravno smrt eutanazijom.”

Riječ je, naime, o kraćim postupcima u odnosu na odluke koje bi mogle izgledati kao izraz slobode osobe, kada uključuju mogućnost odbacivanja bolesnika, ili o lažnoj samilosti pred zahtjevom osobe za pomoć da što prije umre”, napomenuo je Papa te spomenuo 169. članak Novoga statuta zdravstvenih djelatnika iz 2017. u kojemu stoji da ne postoji pravo na samovoljno raspolaganje vlastitim životom, te stoga nijedan liječnik ne može biti izvršni tutor nepostojećega prava.

Papa Wojtyła – liječnik za svetost ljudskoga života

Na kraju je papa Franjo podsjetio na encikliku ‘Evangelium vitae’ svetoga Ivana Pavla II. u kojoj je napomenuo da se odgovornost zdravstvenih djelatnika danas snažno uvećala, te svoje najdublje nadahnuće i najsnažniju potporu pronalazi upravo u bitnoj i nezaobilaznoj etičkoj dimenziji zdravstvenoga zanimanja, upravo onako kako to ističe Hipokratova prisega prema kojoj se od svakog liječnika traži da se zauzima za potpuno poštovanje ljudskoga života i njegove svetosti, podsjetio je papa Franjo.