Dijamantnu misu fra Zlatko Marijan, svećenik Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene slavio je pod geslom „Milostiv je i milosrdan Gospodin!“ (Ps 145) pa strpljivo čeka da se grešnik obrati i živi! Aleluja!“

Misu je suslavilo 40-ak svećenika među kojima provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, domaći župnik fra Mladen Jozić, plehanski gvardijan fra Anto Tomas, doborski dekan don Ilija Orkić i najstariji svećenik Vrhbosanske nadbiskupije fra Velimir Zirdum.

Provincijal Dadić u homiliji je naglasio da je taj dan poseban, kako za tu župu, tako i za cijelu provinciju Bosnu Srebrenu. Dodao je da ove godine dijamantne jubileje uz fra Zlatka slave još dvojica subraće: fra Benedikt Vujica i fra Gabrijel Tomić.

„Da bi čovjek postao svećenik mora prvo čuti Božji poziv, slijediti ga, ustrajati u svom pozivu. To je činio naš slavljenik, jer je znao da bez Boga i njegove milosti nije nitko i ništa. Bio je svjestan da nitko nije dostojan toga poziva, ali sa sviješću: ‚Tko to smije odbiti Božji poziv?‘ Prihvaćanjem Božjeg poziva postajemo Božji proroci. To se vidi u fra Zlatkovom svećeničkom franjevačkom životu, jer je znao da samo oslonjen na riječ Božju u molitvi koja ga snaži može odgovoriti svijetu koji je pun izazova. Da bi se čovjek u ovom suvremenom svijetu punom izazova u bilo kojem pozivu mogao sačuvati, ostati častan čovjek, potrebno je uvijek se iznova osloniti na Boga. Hvala ti, fra Zlatko, što ti je Bog bio snaga, a ne opterećenje. Potrebni su nam danas takvi svećenici koji će zaroniti u svoju dušu, čuti Božji glas, a onda dopusti da taj glas koji nas usmjerava progovori zajednici vjernika koji su nam povjereni. Glavni kriterij svećenika je svijest da nam ne sudi svijet, nego ono na koji nas način vidi Gospodin. Ti si, slavljeniče, radio, gradio, bio si navjestitelj Božje riječi, ali i zidar i graditelj, i sve što je trebalo, služeći Bogu i ljudima po mnogim mjestima u Bosni. Samo svećenik nadahnut riječju Božjom, koji Božji glas uvijek iznova iščekuje kroz molitvu, zna kako će djelovati.  Svećeništvo traži komunikaciju s Isusom. Na njegov upit: ‚Ljubiš li me više nego ovi?‘, mi smo svećenici pozvani odgovoriti i riječju i djelom. Biblija nam treba biti najvažnije knjiga u životu, ona treba biti utkana u naš život. Ona nas poučava što ćemo govoriti zajednici vjernika. Hvala ti, fra Zlatko, što si iz nje crpio snagu, iznosio svoje propovjedi i poučavao povjerene ti vjernike“, rekao je uz ostalo propovjednik.

Ustvrdvši da je slavlje svećeničkih jubileja važno za Crkvu i za narod, pojasnio je da je to trenutak kada treba zastati i zahvaliti Bogu za dar čovjeka – svećenika koji svjedoči da je uistinu od Boga bio pozvan, da je čuo Božji glas, da je taj Božji glas bio prisutan i još je uvijek prisutan u njegovu životu.

„Radostan sam što sam doživio svoju dijamantnu misu, a još više što me Gospodin svojom milošću pratio, što je prema meni bio tako dobar, blag i milosrdan te sam ustrajao u svom svećeničkom pozivu “, rekao je u svom zahvalnom govoru slavljenik fra Zlatko te zahvalio i svima koji su ga svojom molitvom pratili i prate.

Posluživala su četvorica bogoslova iz Afrike koji u Sarajevu studiraju teologiju. Evanđelje je otpjevao fra Emanuel Josić, svećenik Bosne Srebrene.

Prigodne darove u ime župe slavljeniku i provincijalu su uz pjesmu uručili župljani odjeveni u narodne nošnje.

Pjevanje je predvodio domaći župni zbor predvođen s. Anjom Alberti.

Čestitke slavljeniku za jubilej pisano su uputili vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i banjolučki pomoćni biskup Marko Semren.

Slavlje je poslije mise nastavljeno uz zajednički ručak u crkvenom dvorištu pod velikim šatorom gdje je goste zabavljala izvorna grupa Braća Jelavić i drugi. U prigodnom programu, koji je vodio fra Anto Tomas, čestitke slavljeniku uputili su župnik Jozić, dekan Orkić i fra Domagoj Šimunović, svećenik u Slavonskom Brodu, te nazočni predstavnici društveno-političkih vlasti.

Fra Zlatko Marijan Matanović rođen je 1. listopada 1936. u uzornoj katoličkoj obitelji s osmoro djece. Osnovnu školu završio je u Svilaju, klasičnu gimnaziju u Visokom. Nakon odsluženja vojnog roka završio je u Sarajevu studij teologije. Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1954.

Uz još 11 braće u franjevačkoj crkvi sv. Marka na Plehanu 14. srpnja 1963. zaređen je za svećenika. Iste godine je u rodnom Svilaju slavio mladu misu. Prvu službu župnog vikara obavljao je na Plehanu. U svojih 60 godina svećeništva služio je u dvadesetak župa u Bosni i Hercegovini, u kojima je uz svoj pastoralni rad bio i tesar, graditelj i sve što je trebalo u župama raditi. Posljednjih godina živi u Župi sv. Marka u Potočanima kod Odžaka. Zlatnu misu, također u rodnoj župi u Svilaju, proslavio je 4. kolovoza 2013. Njegov mlađi rođeni brat Ilija također je bio svećenik, član provincije Bosne Srebrene, a preminuo je 1917. godine.