Suslavio je don Luka Klarica. Liturgijsko slavlje u izravnom prijenosu moglo se pratiti na Facebook stranici i YouTube kanalu Riječke nadbiskupije te programu Hrvatskog katoličkog radija.

Mons. Uzinić je na početku uputio čestitku osobama starije životne dobi izrazivši zahvalnost za svjedočanstvo vjere u lijepim, ali i teškim vremenima poput pandemije koronavirusa kada su bili pozvani ostati kod kuće, ali bi dolazili u crkve jer im je bila potrebna blizina ljudi, ali i Božja blizina.

Starije osobe nemaju previše vremena, ali ni mi mlađi nemamo previše vremena 

U propovijedi je pred vjernike stavio pitanje što je to što danas najviše ugrožava, ne samo starije osobe, nego u odnosu prema njima i  mlađe te društvo u kojemu živimo?

“Govoreći o opasnostima u međusobnom odnosu, s jedne strane to je pomisao koja se može pojaviti u srcu i mislima starijih osoba da je njihov život završen i da ne mogu ništa više dati, ali jednako tako pomisao kod mlađih i društva da su starije osobe ‘napravile svoje’ i ne mogu ništa više dati. Zbog toga ih se nerijetko i promatra kao teret. To je nešto što dehumanizira, ne samo starije osobe, nego još više mlađe osobe i društvo u cjelini, ali i Crkvu”, upozorio je propovjednik.

Kao prevenciju da ne dopustimo takvom odnosu u našoj Crkvi i društvu i obiteljima, ukazao je na poruku Pape Franje koju je uputio u povodu 1. Svjetskog dana baka i djedova te starijih osoba s naslovom: “Ja sam s tobom u sve dane” (usp. Mt 28, 20) Nastavno na Papinu poruku mons. Uzinić je vjernike potaknuo da što je više moguće bakama, djedovima, starijim osobama i svojoj obitelji damo ono čega najmanje imamo – svoje vrijeme.

„Sam imam iskustvo roditelja koji su umrli i kada se suočimo s tom činjenicom – iskustvom nedostatka vremena, koliki od nas bi htjeli samo neki trenutak vratiti. Ali, nije moguće. Starije osobe nemaju previše vremena, ali ni mi mlađi nemamo previše vremena u ovom neoliberalnom kapitalističkom sustavu u kojemu živimo, u ovoj trci iz obveze u obvezu da bismo mogli preživjeti.“

Važno je vrijeme staviti u Gospodinove ruke i dopustiti da to u njegovim rukama postane čudo

U nastavku je upozorio kako na puno nepotrebnih stvari trošimo naše vrijeme što nas čini onima koji nemaju vremena za bitno –  darovati vrijeme svojim starijim roditeljima, svojim djedovima i bakama. Svoje vrijeme pokloniti drugima – to trebamo činiti, istaknuo je mons. Uzinić. „Kad se to dogodi, to proizvodi ‘umnažanje’, mijenja život i starijih osoba koji žive od toga – našeg vremena kojega smo im poklonili, ali i nas koji u tom vremenu možemo puno toga primiti bez čega ne možemo graditi budućnost.“

Dodao je da nam starije osobe mogu darovati snove koji na takav način postaju naše novo viđenje stvarnosti u kojoj živimo. Osim toga, oni nam mogu darovati sjećanja koja nam mogu na nov način pomoći u suočavanju s onim izazovima s kojima su se oni ranije suočili. I na kraju, mogu nam darovati molitve koje su ponekad jače i snažnije od onoga što mi svojom aktivnošću možemo napraviti.

Mons. Uzinić posvjedočio je u nastavku svoj suživot s pokojnom bakom. „Sjećam se snova moje bake. To su bili snovi o našoj obitelji, njezinim unucima koje je s ljubavlju pratila. Njezini snovi o nama i našoj budućnosti su nešto što je nama dalo viziju i možda sam svećenik upravo zbog njezinih snova.“ Nastavno na sjećanja, nadbiskupu su se trajno u pamćenje urezale molitve njegove bake koje su bile izrazito intenzivne u vrijeme Domovinskog rata kada su nadbiskupova braća bila na bojištu.

„Njene molitve noću.. Nismo bili prisutni i nije znala da je netko čuje. To su bile više molitve i vapaji onog srca koje sanja i koje moli za konkretan trenutak i budućnost.“

Vjernicima je poručio da je preduvjet svih tih sjećanja na njegovu baku –  vrijeme koje su imali za nju, a i ona za njih. Zato je važno vrijeme staviti u Gospodinove ruke i dopustiti da to u njegovim rukama postane čudo, znamenje i znak zahvalnosti za prošlost i uključenosti u sadašnjost kako bismo imali zajedničku budućnost. To vrijeme pretvaramo u našu molitvu, ali i poziv u skladu s poslanicom sv. Pavla Efežanima koji u kontekstu vremena kojega trebamo darovati drugima kaže da podnosimo jedne druge u ljubavi i trudimo se živjeti dostojno poziva kojega smo pozvati sačuvati i jedinstva duha sa svezom mira.

Inicijativa „Zagrlimo starije pjesmom“

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor duhovne obitelji Omnia Deo i na kraju liturgijskog slavlja izveli su pjesmu „U zagrljaju vrimena“ posvećenu starijim osobama. Autor teksta je Frane Bilić, autor glazbe Joško Ćaleta i umjetnički voditelj ansambla Lado Krunoslav Šokac.

Pjesma „U zagrljaju vrimena“ plod je inicijative „Zagrlimo starije pjesmom“ koju je Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj pokrenulo u ljeto 2020. potaknuto pozivom pape Franje na dosjetljivost u ljubavi prema starijim osobama kako bi im se olakšale usamljenost i izoliranost uzrokovane pandemijom COVID-19.