U propovijedi nadahnutoj liturgijom dana, kao i svetkovinama bl. Alojzija Stepinca i Gospe Lurdske, mons. Uzinić je na početku rekao da kao vjernici vjerujemo da Isus može ozdraviti i ozdravlja. Međutim, hoće li se to dogoditi ovisi o puno okolnosti. Bolest jest dio ljudskog života i na nju trebamo gledati kao nešto što je dio našega svijeta. Trebamo je prihvaćati, s bolešću se boriti i u suradnji sa znanošću pokušavati olakšati tegobe. Nemili događaj koji se nedavno dogodio u Rijeci, ubojstvo starije žene, nije ostavilo ravnodušnim riječkog nadbiskupa koadjutora, a osobito su ga razočarali komentari o ubojici. Jedan od komentara bio je ‘da bi ga trebalo zatvoriti 40 godina na Psihijatriju’. To je jedan pogled na ustanovu u kojoj ste vi i koji je pogrešan. Takve osobe na ovu ustanovu ne gledaju pozitivno i vas ne gledaju u dostojanstvu koje vi kao ljudske osobe imate.
Upozorio je i na način na koji se gleda na čovjeka koji je učinio to zlodjelo. Osuđuje se čovjek, a ne čin. U kontekstu teme osuđivanja spomenuo je prvo čitanje (1Kr 10,1-10) o kralju Salomonu kojega je neuredan život odvukao od Boga. Ono što se kasnije događa, pripisuje se Božjoj kazni. Kada živimo neuredno, to ostavlja posljedice na naše tijelo, duh i psihu i ne treba Boga kriviti ga za tu situaciju, rekao je mons. Uzinić.
U nastavku je istaknuo da kroz povijest svjedočimo situacijama da bolestan čovjek nije bio samo bolestan, nego i isključen. Ta tragedija isključenosti iz vjerske i društvene zajednice te obitelji gora je od same bolesti. Pročitani evanđeoski ulomak (Mk 7,14-23) govori o vjerskoj i nacionalnoj isključenosti. Isus se ponaša u skladu s onim načinom kako se ponašao njegov narod. Možda kako bi naglasio neprihvatljivost takvog ponašanja ili je sam bio tek na razini otkrivanja svog poslanja, ne znam. No, ono što znam jest da je Isus kad je shvatio situaciju ove žene, kao jednaku onoj situaciji koju proživljava njegov narod, postao je svjestan da bolest ne bira vjeru i narodnost. On tada hvali vjeru te žene i uključuje je. Nema više podjela. Svi smo jedno. Svi mi imamo probleme i tu je Isus da mu, ne isključujući druge, priđemo i stavimo mu na raspolaganje svoje probleme i molimo za ozdravljenje.
Osvrćući se na blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika, primijetio je da se Gospa ukazala djevojčici koja je također bila na rubu i pomalo isključena. Ona ju je pozvala je da u tom svetištu organizira pastoral koji je do tada bio zanemaren – pastoral bolesnih osoba. Gospa Lurdska pokrenula je pastoral bolesnika – onih koji su bili isključeni i o kojima se nije brinulo. U kontekstu pastorala s bolesnicima, podsjetio je na ovogodišnju poruku Vijeća HBK za život i obitelj uz Dan života, a koja je posvećena osobama s invaliditetom.
Prema posljednjim službenim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj žive 586.153 osobe s invaliditetom (15.1% ukupnog stanovništva RH prema popisu iz 2021.), a među njima je 64.063 djece i mladih do 19 godina. Dakle, ako spomenutom ukupnom broju pridodamo samo obitelj, užu rodbinu i prijatelje tih osoba, dolazimo do toga da se polovica ukupnog broja stanovnika Hrvatske izravno suočava s problematikom osoba s invaliditetom. Nadalje, osobe s invaliditetom nisu neki daleki »oni« nego smo to »mi«, jer svatko od nas, spletom okolnosti, može postati osoba s invaliditetom, stoji u poruci koju je apostrofirao mons. Uzinić.
Zaključujući propovijed spomenuo se bl. Alojzija Stepinca čiji blagdan se toga dana slavio.
“Živio je u teškom vremenu dvaju sustava koji su isključivali – jedni zbog rasnih, drugi zbog klasnih razlika. On je bio glas, jedan od rijetkih koji se čuo – glas protiv odbacivanja i isključivanja zbog nacionalnosti, rase, vjere, bolesti, društvenog statusa. Umjesto da previše o njemu govorimo, trebamo ga nasljedovati kako se povijest ne bi ponavljanja i kako zbog našeg ponašanja ne bi bilo isključenih. Taj stari mentalitet isključivanja još uvijek je prisutan. Pokušajmo po uzoru na bl. Stepinca biti oni zbog kojih se neće trebati netko u budućnosti ispričavati zbog postupaka isključivanja”, zaključio je mons. Uzinić.
