Svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja i 20. obljetnica posvete crkve proslavljene na Škurinjama

Svečanu euharistiju predslavio je riječki nadbiskup Mate Uzinić.

U propovijedi je izdvojio misao o veličini, pozivu i poslanju sv. Ivana Krstitelja te pozvao okupljene vjernike na nasljedovanje njegovog primjera. „Veličina sv. Ivana Krstitelja je u njegovoj malenosti, poniznosti, njegovom služenju Isusu. No, zašto mi možemo biti i jesmo veći od Ivana Krstitelja? Zato što je on bio samo sluga, a mi članovi Crkve, koji smo pozvani biti graditelji Božjeg kraljevstva, mi nismo tek sluge. Ono što Ivan nije mogao, a mi možemo, jest to da, osim što pripravljamo put Gospodinu, Gospodin u nama dolazi ususret svojima i čini od Božjih neprijatelja Božje prijatelje. Krist nije samo onaj kojeg pripravljamo, Krist je onaj kojega u sebi nosimo i donosimo svojoj braći i sestrama. U njima ga nalazimo i služimo. On u nama njima dolazi, govori im i služi ih“, istaknuo je propovjednik.

Nastavio je zatim o važnosti i značenju imena u Svetom pismu, posebno izdvojivši Ivana Krstitelja i njegova oca Zahariju te životni program i poslanje koji su utkani u samom značenju njihova imena. „Ivan je trebao prema tradiciji dobiti ime svoga oca da bi nastavio svoje obiteljsko stablo. Ovdje se događa jedan raskorak, a imena Zaharija i Ivan govore o onom što je bitno u tom raskoraku. Ime Zaharija znači ‚Bog se sjeća‘, ‚Bog se spominje‘. Ono se odnosi na prošlost, na ono što je bilo. To je zahvalno sjećanje. Kod Ivana imamo jedno drugo značenje, a to je: ‚Bog je milostiv‘. Ne radi se o onom što je nekad bilo, nego se radi o onom što je sada, sada je Bog milostiv. To je Ivanov životni program: ne samo sjećati se na Božju milost koja se dogodila u prošlosti, nego biti aktivni sudionik Božje milosti koja se događa sada, da bi mogao doći Onaj koji će imati ime „Bog spašava“, a kojega je on došao pripraviti“, kazao je mons. Uzinić.

Propovijed je zaključio aktualizacijom Zaharijinog i Ivanovog imena na primjeru slavlja euharistije kao sjećanja na veličanstvena Božja djela u povijesti izabranog naroda, koja svoj vrhunac dosežu u osobi Isusa Krista, njegovom Pashalnom misteriju.

Pritom je naglasio da za kršćane nije dovoljno ostati na slavlju euharistije i biti samo poput Zaharije, nego je potrebno živjeti i po uzoru na Ivana Krstitelja, služeći Isusu te biti živa Kristova prisutnost, pričest za svoju braću i sestre, prenoseći one vrijednosti koje se na otajstven način sakramentalno slave i postaju mjerilo kršćanskoga života i djelovanja.

„Što je potrebno nakon onog: ‚Idite u miru?‘ Treba uslijediti u svakodnevnom životu Ivan Krstitelj, onaj koji svojim životom i djelovanjem pripravlja put Gospodinu i pokazuje da je Gospodin milostiv. Kako se to može dogoditi? Tako da ono ‚biti Zaharija‘ ovdje u crkvi prenesemo u konkretni život vlastitih obitelji da bi se euharistija, misa koja se ovdje slavi, nastavila slaviti i u odnosima koje živimo unutar vlastite obitelji. Da bi ona otajstva, sjećanje, postalo konkretno djelo milosti u našim odnosima. I naravno, onda se iz naše vlastite obitelji prenijelo i u naše crkvene zajednice u kojima smo, kako nas uči geslo Sinode, pozvani biti zajedno i sudjelovati zajedno u poslanju Crkve. Mi smo često skloni ostati samo na onom ‚biti Zaharija‘. Kao kršćani smo često skloni biti samo ovdje, zaustavljeni na sjećanju, na slavlju, na euharistiji, ali moramo postati Ivan, moramo nakon toga izići, krčiti put, živjeti euharistiju“, kazao je nadbiskup Uzinić.

Misu su suslavili generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović, prvostolni dekan Sanjin Francetić, župnik Mato Berišić te ostali svećenicima iz susjednih dekanata.

Na kraju slavlja okupljenima se obratio župnik Berišić i uputio zahvale svima koji su svojim angažmanom pridonijeli pripremi proslave župne svetkovine. Nakon završnog blagoslova uslijedilo je tradicionalno obilaženje kipa svetog Ivana Krstitelja, a zajedništvo i radost slavlja nastavljeni su druženjem u dvorištu župne crkve.