Misu je predslavio župnik Župe sv. Ivana Krstitelja Mato Berišić, a suslavili su drugi svećenici Trsatskog dekanata i domaći župnik Marko Gregić.

Predslavitelj se u propovijedi se prisjetio života bl. Alojzija, zagrebačkog kardinala kojega je komunistički sud nepravedno osudio i zatvorio u zatvor u Lepoglavi. Nakon zatvora, nalazio se u kućnom pritvoru u župnom dvoru rodnoga mu Krašića. Nakon duge podnesene patnje, mnogih fizičkih i psihičkih zlostavljanja sveto je preminuo 1960. godine, rekao je propovjednik.

„Za života bl. Alojzija bilo je velikih komešanja oko njega sa strane komunističkih vlasti. Bio im je trn u oku. Mogli bismo reći da ni danas nije ništa bolje. I danas se nameću razne teorije o njegovom životu i djelovanju kao zagrebačkog kardinala. Osnivaju se ekumenske komisije koje bi trebale utvrditi njegovo autentično djelovanje. Zaboravlja se na trag koji je ostavio i koji govori više od bilo kakvih riječi. Bio je čovjek molitve, kontemplacije, čovjek karaktera i čiste savjesti.“

Zapravo, bl. Alojzije je bio čovjek nade, živio je ono na što nas sv. Petar potiče: „Budite uvijek spremni na odgovor svakomu, koji od vas zatraži obrazloženje nade, nade koja je u vama“, rekao je propovjednik. Dodao je da je kao u Petrovo vrijeme, tako bilo i u vrijeme bl. Alojzija, a može se reći da je slično i u današnje vrijeme – kršćane, optužuju, ocrnjuju, napadaju, zato što živimo drugačije od drugih, zato što vjerujemo u Boga.

Osvrnuvši se na prvo čitanje, u kojem nas sv. Petar ohrabruje da se svih svjetskih prijetnji ne damo strašiti, propovjednik je rekao da nam se tu nameće jedno pitanje: Je li to slabom, grješnom čovjeku moguće? Moguće je čovjeku koji u svom srcu štuje Krista kao gospodara kojemu je sve podložio i koji sve vodi u njegovu životu. Budimo, dragi vjernici, uvijek poput bl. Alojzija, spremni iznijeti svoje uvjerljive razloge na kojima se u našem srcu temelji naša nada i pravednost u Bogu, rekao je propovjednik dodajući da je ovaj naš blaženik to očitovao i u geslu koje je odabrao: „U tebe se, Gospodine, uzdam.“

„Nije on to činio oholo i odbojno, već blago i s poštovanjem prema svima, jer svojim svjedočanstvom za Boga nije htio isticati sebe, već je htio druge privesti na put spasenja. To je zadaća svakog Kristovog vjernika. To je i naša zadaća. Neka nam Isus Krist bude smisao našeg nutarnjeg i vanjskog života. Gospodin zahtijeva od svakog nasljedovatelja da ustrajno ide njegovim putem križa i spasenja. Nasljedovanje Krista od nas traži tri stvari: treba se odreći sebe, svakog dana prigrliti i nositi svoj križ i ići za svojim učiteljem.“

Vlč. Berišić podsjetio je na jednu Stepinčevu propovijed u kojoj je kazao da svatko ima svoj križ. Križ je milost koju svi trebamo prigrliti i nositi. Zato je prijeko potrebno da svatko od nas iz ljubavi prema Gospodinu bude spreman podnijeti svaku, pa i najveću muku, naglasio je.

„Isus svojim životom svjedoči ono što traži od drugih. Život bl. Alojzija je bio obilježen križem. On je bio svjestan da je čovjekov život put križa, patnje i poteškoće. Znao je i da ne smije šutjeti pred nasiljem i nepravdom svojega doba. U vremenu u kojemu mi živimo malo se govori o križu i trpljenju. Nemojmo zaboraviti da nema istinskog života bez spremnosti na odricanje i žrtvu. Izgubiti svoj život za Boga, dati se u potpunosti znači neumorno i nesebično vršiti volju Božju. Bl. Alojzije je to besprijekorno činio jer je bio čovjek duboke vjere i velikog pouzdanja u Božju providnost.“

Istaknuo je i Stepinčevu vjerodostojnost. On je javno i autentično svjedočio u koga i što vjeruje. Pred nama je danas opasnost da upadnemo u zamku da ne budemo vjerodostojni i autentični, da se postidimo svoje vjere i Onoga u koga vjerujemo. Mogli bismo reći da su to trenuci slabosti, odnosno izdaje i zatajenja. Mi često upadamo u tu zamku, zamku obiteljskog problema, nasilja u obitelji, neprihvaćanja dara života, nemara u kršćanskom suživotu i odgoju, zatvaramo oči pred patnjom drugih, bolest nas često baca na koljena jer nismo spremni prihvatiti i nositi teret križa. Slabi smo i u odgoju djece, nastavio je. Očevi i majke današnjega doba žele maksimalno udovoljiti ovozemaljskih užicima svoje djece, i zato iz dana u dan imamo sve više mladih koji su se dali poroku alkohola, droge i kocke, a sve manje onih koji su spremni osnovati obitelj ili svoj život posvetiti Bogu. Takve nam situacije koče pristup jednih prema drugima, jer se stidimo svoga križa. Sve su to križevi našega života, koje moramo prihvatiti i prigrliti – upozorio je propovjednik.

Zaključujući je poručio da koliko god naš križ bio težak, naš je, nama je darovan da ga nosimo. Neka nam bl. Alojzije bude uzor u iskrenom svjedočenju i naviještanju Krista raspetoga, umrloga i uskrsloga. Uzor nam je i u čvrstom karakteru. Poput njega, i mi svoje živote učinimo čvrstim i odvažnim.

Prigodnu riječ na kraju mise uputio je župnik Gregić, zahvalivši predslavitelju, braći svećenicima i svim vjernicima za sudjelovanje u proslavi Stepinčeva i danima trodnevnice, kao i za svu pomoć kojom doprinose životu župe.

Župa sv. Ane čiji suzaštitnik je bl. Alojzije Stepinac, u svom oltaru čuva blaženikove moći koje su ugrađene u lipnju 2017. godine, tijekom posvete nove crkve.