Fra Stipo je u propovijedi istaknuo kako „korijeni ovog blagdana sežu čak u deveto stoljeće prije Krista kada je u Izraelu vladao bezbožni kralj Ahab i njegova zloglasna žena Izebela. Oni su odbacili vjeru svojih predaka i prihvatili vjeru u poganskog boga Baala. Štoviše, pobili su sve Jahvine proroke. Ostao je samo prorok Ilija koji je vapio Jahvi govoreći: ‘Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život’ (1 Kr 19,10).

Ilija je vjeru u Jahvu branio s brda Karmela koje se nalazi uz obalu Sredozemnog mora, na području izraelskoga lučkoga grada Haife. Čak 450 proroka širilo je krivu vjeru poganskog boga Baala. Ilija ih je, uz pomoć svoga Boga Jahve, uspio pobijediti i uništiti. Stoga ga je kraljica Izebela željela ubiti. A zbog nevjere u Izraelu bila je suša tri i pol godine, sve dok se jednog dana prorok Ilija nije popeo do vrha brda Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. Zatim je rekao svome momku: ‘Idi gore, i pogledaj prema moru!’ Šest puta momak je gledao i ništa nije vidio. Sedmog puta povikao je: ‘Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora’. Potom je pala obilna kiša. U tom malenom oblačiću sveti oci i tumači Sv. pisma prepoznali su lik Blažene Djevice Marije koja iz mora božanskih tajni i dubina dolazi nad more zla u Izraelu i svijetu, donoseći Božje spasenje i zaštitu“, protumačio je fra Stipo.

„To je bio poticaj za početak štovanja Gospe Karmelske u dvanaestom stoljeću. Osobito su je štovali redovnici nastanjeni na brdu Karmelu, po čemu su i ime dobili – karmelićani. Taj red osnovao je križar Bertold iz Kalabrije u vrijeme križarskih vojni 1155. godine. Red je doživio procvat u vrijeme trećeg generala reda sv. Šimuna Stocka koji je upravljao redom od 1242-1262. godine. Njemu se pripisuje i nošenje škapulara, dijela gornje redovničke odjeće koju je redu kao znak, kao potvrdu svoje zaštite, navodno, dala sama Gospa. Kasnije su i svjetovnjaci, laici, počeli nositi škapular koji se simbolički sastojao i sastoji od komadića platna koje se danas stavlja uz Gospinu sliku. Najpoznatiji je baš karmelićanski škapular. On je uspomena na zaštitu što ju je Gospa pružala i pruža nositeljima škapulara“, pojasnio je fra Stipo te napomenuo kako se  jednoj privatnoj objavi pripisuje tzv. ‘subotnja povlastica’ koju je 1322. godine potvrdio papa Ivan XXII. Povlastica se sastoji u tome da će Gospa nositelje škapulara, koji budu savjesno izvršavali obveze što proizilaze iz prihvaćanja škapulara, prve subote nakon smrti izbaviti iz čistilišnih muka.

Fra Stipo se osobito osvrnuo na pitanje nošenja škapulara. Istaknuo je kako to može biti i medicinski korisno, osobito ako je nošenje škapulara povezano s istinskom vjerom i pravim kršćanskim životom. U tom smislu naveo je da je najveći naučitelj i mistik karmelićanskog reda sv. Ivan od Križa koji je u svom djelu Uspon na brdo Karmel  napisao uputu kako će čovjek naći Boga. Za njega taj uspon u prvom redu znači oslobođenje od svega onoga što nije Božje i što nije Bog. Nitko se ne može  uspeti do Božje blizine bez žrtvovanja osjetnih ili osjetilnih stvari i želja. Ne dolazi se do Boga ako srce nije što više očišćeno od svega onoga što nije Božje i što nije Bog.

Na kraju se fra Stipo opet vratio proroku Iliji kojega osobito štuju karmelićani. „Njegovo mi doba liči na vrijeme na našim prostorima poslije II. svjetskog rata. Osobito liči na današnje vrijeme. Vjera u pravoga Boga je ugrožena, mnoštvo je proroka boga Baala, a dugogodišnja ‘suša’ ugrožava život i opstanak, osobito prave vjere. Spasenje može doći samo od pravog Boga i BDM, od Gospe Karmelske“, istaknuo je fra Stipo.

„S naše strane potrebno bi bilo samo ono što je prorok Elizej odgovorio proroku Iliji prije nego li je Ilija, navodno, bio uznesen na nebo u ognjenim kolima s ognjenim konjima. Ilija je proroku Elizeju, koga je pomazao za proroka mjesto sebe, rekao: ‘Traži što da ti učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe’. Elizej mu je odgovorio: ‘Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!’ I dogodilo se tako. Ilijin proročki duh ostao je u i na Elizeju koji je nastavio Ilijino, to jest Božje djelo. Dao Bog da i nama u dio padne obilje Gospina duha, duha ponizne službenice Gospodnje, da nam u dio padne obilje duha njezinoga Sina Isusa Krista koji s križa viče: ‘Oče neka bude volja Tvoja’, da nam u dio padne obilje Duha Božjega, Duha Svetoga, to jest, da što obilatije budemo ispunjeni Gospinim i Isusovim Duhom; Duhom Svetim“, naglasio je fra Stipo.

Suslavio je župnik fra Mario Divković. Liturgijsko pjevanje predvodile su domaće pjevačice. U misnom slavlju sudjelovali su i vjernici drugih župa otoka Hvara, osobito oni iz susjednih župa Gdinja i Sućurja, među kojima je bio i načelnik općine Sućuraj Ivan Slavić.

Nakon misnog slavlja kroz mjesto Bogomolje prošla je tradicionalna proesija s kipom Gospe Karmelske koji su nosili Petar i Andro Rudan, Ivica Radojković, Branko Jerković, Milivoj Bilčić, Miroslav Rudan i Stanislav Soldo iz Sarajeva. Ispred njih križeve su nosili učenik Teo Radovančić i File Begović, dok je učenica Ivana Radovančić, uz pomoć svoje majke Ine, zavjetno nosila zastavu Gospe Karmelske, a Nikola Perić zastavu Gospe od Blagovisti, koja je nekada bila zaštitnik župe. U vrijeme procesije sudionici i župa Bogomolje blagoslovljeni su, spuštanjem i dizanjem kipa, na tri mjesta; na Piaci – središte mjesta – kod Jerkova Dvora i ispred župne Crkve, koju je procesija prethodno obišla.

Na kraju je fra Stipo blagoslovio prometna sredstva dok je fra Mario molio prigodne molitve. Svečanost je završena okrepom pićem, koje je pripremio župnik fra Mario, i kolačima koje su pripremile domaćice.