Nakon službe riječi uslijedio je obred blagoslova misionara. Potom je župnik i upravitelj prasvetišta Gospe od Otoka don Ante Čotić predstavio okupljenim vjernicima životni put don Jakoslava Banića i njegovo buduće misionarsko djelovanje. U propovijedi je mons. Ančić najprije tumačio Evanđelje u kojem Krist poziva svoje učenike, i nas danas, da na zlo uzvraćamo dobrim, da ljubimo svoje neprijatelje i molimo za one koji nas progone kako bismo mogli biti sinovi svoga Oca koji je na nebesima. Svjestan toga da riječ Božja pred nas stavlja teške i zahtjevne ciljeve, ohrabrio je vjernike da se ipak odvaže slijediti Isusove upute kako bi postali savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski.

Osvrćući se potom na svečanost blagoslova i predaje misionarskog križa, propovjednik je rekao kako se don Jakoslav pridružuje velikom broju hrvatskih misionara i misionarki koji djeluju diljem svijeta. „Navijestiti i svjedočiti evanđelje bitno je poslanje Crkve. Znamo da je Crkva rođena iz prvog navještaja na Duhove i od tada ne prestaje činiti ono što joj je naložio uskrsli Gospodin kad je rekao ‘Idite po svem svijetu propovijedajte evanđelje svakom stvorenju’. Zato, don Jakoslave, ne boj se! Onaj koji je u tebi zasadio misijski poziv, On će biti s tobom i uvijek će ti iznova davati snagu, svjetla i ljubavi da izvršiš crkveno poslanje“, istaknuo je.

Govoreći o Ugandi, naglasio je kako je to lijepa zemlja koju mnogi nazivaju biserom Afrike, ali je siromašna. Većina stanovnika su kršćani, potomci ugandskih mučenika sv. Karla Lwange i drugova koji su 1887. posvjedočili vjeru mučeničkom krvlju. Nadodao je kako je biskupija Moroto, u koju odlazi don Jakoslav, jedna je od 20 biskupija u toj zemlji koja ima velika prostranstva, puno vjernika i malo svećenika. Spomenuvši kako misionar – navjestitelj evanđelja – povrh duhovnih pouka i slavlja sakramenata mora pomagati ljudima i u njihovim tjelesnim i socijalnim potrebama za što su potrebna i materijalna sredstava, mons. Ančić je pozvao sve okupljene da don Jakoslava, osim molitvama, prate i materijalnim davanjima.

Nakon propovijedi obred je nastavljen blagoslovom križa i njegovom predajom don Jakoslavu Baniću. Pred kraj misnog slavlja okupljenima se obratila ravnateljica Papinskih misijskih dijela u Hrvatskoj s. Ivana Margarin. „Iako rastanak nikad nije lagan i u nama neminovno budi osjećaj tuge, ovaj rastanak budi još jači osjećaj radosti i zahvalnosti za još jedan Božji zahvat u životu don Jakoslava. Čitav njegov svećenički život obilježen je željom za odlazak u misije, a Gospodin je dao da ta njegova želja raste i zori do trenutka kad je On odlučio da će don Jakoslav u punoj mjeri staviti na raspolaganje sve svoje talente i svećeničko iskustvo za izgradnju Njegove Crkve među narodom Ugande. Siromašan je to i jednostavan narod topla i široka srca koji čezne za Bogom i Njegovom Riječi“, naglasila je s. Ivana.

Zahvalila je don Jakoslavu za raspoloživost i oduševljenje, osobito za lijepu i plodnu suradnju i njegovo neumorno zalaganje u službi nadbiskupijskog ravnatelja Papinskih misijskih dijela ta zaželjela da ga u novom poslanju prati blagoslov sv. Duje, Solinskih mučenika i bl. Stepinca i svih svetaca i blaženika hrvatskog naroda kako bi po njegovom misijskom djelovanju mnogi upoznali Boga.

Okupljenima se potom obratio ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini mons. Luka Tunjić koji je don Jakoslavu čestitao na vjeri i hrabrosti da napusti svoj narod i lijepi kraj iz kojeg je ponikao i ode među najsiromašnije. „Afrikanci kada vide bijeloga misionara vide simbol moći i bogatstva te ih fascinira zašto bi netko iz takvog blagostanja došao među njih, u njihove i više nego skromne životne uvjete, dijeliti s njima dobro i zlo. Kardinal Sarah posvjedočio je kako su njegovi roditelji postali katolici gledajući upravo s kojim žarom i ljubavlju mole bijeli misionari te koliko su spremni žrtvovati se za one kojima su poslani“, istaknuo je mons. Tunjić. Pozvao je sve da mole za don Jakoslava kako bi bio uspješan širitelj Radosne vijesti, ali i da ga pomažemo financijski kako bi mogao graditi bunare, škole i ambulante te tako doprinijeti duhovnom i materijalnom napretku naroda Ugande.

Završnu riječ izrekao je don Jakoslav Banić koji je zahvalio dragom Bogu, svojoj obitelji, rodbini i prijateljima, svim svojim župljanima, mons. Ančiću i braći svećenicima, ravnateljima i suradnicima Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te svima okupljenima. Pokazujući svoj misionarski križ istaknuo je da mu je to najsjajnija medalja jer se na njoj nalazi najveće bogatstvo koje netko može posjedovati – križ po kojem smo spašeni i za kojeg se valja boriti da ga svaki dan osvajamo svojom životom kao što je On svojom žrtvom osvojio sve naše živote.

„Radost je glavna odrednica ljudi kojima odlazim. Oni jesu najsiromašniji među siromašnima te upravo zbog toga fascinira radost koju svakodnevno žive. I ja osjećam radost što dolazim upravo među njih i molim Gospodina da i mene učini njihovim siromahom kako bi ta njihova radost ispunila moj život i moje poslanje jer jedino blago kojeg želim posjedovati je Isus Krist. Ako Njega imam, imam sve. Hvala vam i preporučam se u vaše molitve“, zaključio je. Misno slavlje pjesmom je obogatio župni dječji zbor koji je don Jakoslava i misije ispratio prigodnom pjesmom.

Don Jakoslav Banić rođen je 17. srpnja 1978. u Splitu. Potječe iz Poljica (Dolac Donji), a djetinjstvo i mladost proveo je u Kaštel Gomilici. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je 2004. u Solinu. Već kroz svoj bogoslovski studij imao je želju za odlaskom u misije te je 2002. posjetio Tanzaniju. Nakon svećeničkog ređenja, dvije godine je djelovao kao župni vikar u Kaštel Kambelovcu, a onda 16 godina kao župnik župâ Dubrava i Gornje Sitno te tri godine kao Povjerenik za misije u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

Nakon što je 2021. ponovno izrazio želju za odlazak u misije, nadbiskup je prihvatio njegovu molbu i prošle mu godine odobrio odlazak u misije. Don Jakoslav odlazi u Afriku, u Ugandu, u biskupiju i mjesto Moroto gdje će na početku svoga djelovanja surađivati u biskupijskim obrazovnim ustanovama i biti na ispomoć u pastoralu te obavljati pripreme za izgradnju nove misijske postaje. Biskupija Moroto veličine je kao polovina Hrvatske i broji više od pola milijuna vjernika o kojima se skrbi dvanaestak svećenika u pet župa. Moroto je jedan od najsiromašnijih dijelova Ugande u kojem žive stanovnici plemena Karamadžon koje je marginalizirano i žive na rubu siromaštva.