Film „Male velike sestre“ prikazan u Dubrovniku
Foto: Angelina Tadić // Film „Male velike sestre“ prikazan u Dubrovniku
U dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku u srijedu 18. listopada prikazan je dokumentarni film Jakova Sedlara „Male velike sestre“.
Na predstavljanju filma bio je dubrovački biskup Roko Glasnović. Na početku okupljene je pozdravio jedan od producenata Ivica Borzić i naveo neke podatke o distribuciji filma. Također je najavio kako će film sljedeće godine biti prikazan na otvaranju svih židovskih festivala u svijetu. Uime sestara milosrdnica koje djeluju u Dubrovniku riječi zahvalnosti izrekla je s. Marinela Žuro, ustvrdivši kako svi možemo biti ponosni na ono što su njihove hrabre sestre u povijesti činile.
Svi koji su željeli mogli su uz ovu promociju dati dobrovoljni prilog za muzej za djecu stradalu u Domovinskom ratu, projekt za kojeg se zauzima Željka Jurić Mitrović, poznata djevojčica u plavom kaputiću iz vukovarske kolone izbjeglica 19. studenoga 1991., a koji planira otvoriti u selu Berak pored Vukovara.
Male velike sestre su redovnice milosrdnice sv. Vinka Paulskog koje su, što je desetljećima bilo sasvim nepoznato, tijekom Drugog svjetskog rata spasile veliki broj Židova u svojoj bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu.
Ravnateljica bolnice u to vrijeme bila je s. Bogoljuba Jazvo koja je surađivala sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem na spašavanju Židova. Zagrepčanin Marko Danon je posljednjih godina istraživao tu priču i otkrio kako su uspjeli u bolnici spasiti 309 Židova. O svemu tome film detaljno govori i iznosi na vidjelo javnosti nepoznate stranice povijesti o spašavanju života Židova od strane sestra milosrdnica i liječničkog tima ove bolnice u ratnim godinama čime su dovodili u opasnost svoje živote.
Na početku Drugog svjetskog rata bolnica u Vinogradskoj je imala 165 sestara koje su se zajedno s liječnicima skrbile o bolesnima. Među bolesnicima bili su i oni koji su se u bolnici skrivali kao bolesnici, neki i više godina, i tako spasili živote. Zanimljivo je kako ništa od toga nije procurilo u javnost niti su tadašnje vlasti to otkrile.
U filmu je također iznesen podatak kako je u Zagrebu 1940. živjelo 8.702 Židova, a u bolnici Sestara milosrdnica spašeno ih je 309 što ovu bolnicu svrstava u vrh europskih bolnica po broju spašenih Židova u odnosu na njihov ukupan broj u gradu.
Film traje četrdesetak minuta i daje kratki osvrt na početak djelovanja sestara milosrdnica u Zagrebu od 1845. kada su došle u Zagreb u kojem nije bilo redovnica koje su djelovale aktivno među ljudima, a od njih je zagrebački nadbiskup Juraj Haulik tražio da se brinu za odgoj mladeži i da se posvete njezi bolesnike, što su one činile. Uz pregled ratnih zbivanja i djelovanje bolnice u filmu su također ispričane i neke osobne priče o tome kako su neki životi spašeni.
