Misa posvete ulja u hvarskoj katedrali

Među svećenicima koncelebrantima bili su generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu fra Stipo Kljajić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu Ivo Bezina i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Josip Bošnjaković. Pri oltaru su posluživali đakoni Hvarske biskupije don Tonči Prugo i don Domagoj Babić te bogoslov Božidar Plenković. U posluživanju pri oltaru, kao i u procesiji, sudjelovali su članovi bratovština Sv. Križa i Sv. Nikole. Na misnom slavlju  i u procesiji bili su brojni vjernici župe i otoka Hvar. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor pod ravnanjem profesora Tomija Domančića, uz orguljsku pratnju maestra Slavka Reljića.

Okupljene je pozdravio biskup Vidović, osobito hvarskog dekana i župnika don Tonija Plenkovića, napomenuvši kako zbog nevremena dekani Brača i Visa don Ivica Huljev i don Milan Šarić, kao i tamošnji svećenici, nisu mogli doći. Izrazio je osjećaj i nadu da su duhom u zajedništvu s nama.

Biskup Vidović u propovijedi rekao: „Ovaj današnji dan, ova Velika srijeda jedan je doista poseban dan što ga je Gospodin predvidio za sve nas. Naglašavam ‘za sve nas’, jer danas na Veliku srijedu umjesto sutra na Veliki četvrtak, zbog vama dobro poznatih razloga, slavimo svećenički dan, a svi smo mi po Božjem promislu, po Božjem odabranju i poslanju svećenici; jedni po sakramentu svetoga reda, a drugi po sakramentu krštenja članovi općeg Kraljevskog svećeništva. Danas naglasak stavljamo na ministerijalno svećeništvo. Jedini, pravi Veliki svećenik je Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, koji, ‘jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo’. On je ‘odsjaj Slave i otisak Bića njegova’ (Heb 1,3). On je ‘svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinose žrtve najprije za svoje grijehe, a onda i za grijehe naroda. To On učini jednom prinijevši samoga sebe (Heb 7, 26 – 27)”, naveo je biskup Vidović.

„Svi smo mi dionici Njegova svećeništva. Svi smo mi izdanci korijena, mladice izrasle iz Njegova trsa. Svu milost potrebnu za naše poslanje crpimo iz njegova Božanskog srca. I ono što nas sve skupa povezuje i obvezuje, što nas uvijek iznova ucjepljuje u zajedništvo s Njim, pa onda i međusobno, jesu njegovi neizmjerni darovi, ponajprije dar Riječi i dar Euharistije. Dva neizmjerna dara, plod Njegova sebedarja, koji su zapravo mana – hrana na putu do Obećane zemlje. Hrana? – jer ‘ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta’ ( Mt 4,4). Hrana? – jer „tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6, 54)”, pojasnio je biskup Vidović.

„Kad razmišljamo o otajstvu Riječi Božje potrebno se svakako sjetiti prispodobe o sijaču i sjemenu. Sijač je Isus, sjeme je Riječ Božja, a tlo koje prihvaća ili ne prihvaća Riječ Božju zapravo smo mi ljudi. Kad je u pitanju riječ Božja i naš odnos prema njoj presudna su tri glagola: slušati, čuti i poslušati. Slušati otvorena uha, otvorena srca i duše da bismo mogli čuti. Čuti znači dopustiti da nas Riječ Božja dotakne i zatekne, da nas ogoli. ‘Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena’ (Heb 4, 12-13). A kad već čujemo Riječ Božju potrebno je poslušati – djelovati po sluhu ‘ako danas glas mu čujete ne budite srca tvrda'(Ps 95)”, istaknuo je biskup Vidović.

„U svetoj misi i drugim liturgijskim slavljima često čujemo i sami izgovaramo riječi psalma; ‘Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin’ (Ps 34). Kušati kako je dobar Gospodin može smo onaj koji je poslušan Riječi, koji dopušta učinak Riječi i uživa u njezinim plodovima. Plodovi su znak ostvarenosti, znak prepoznavanja; ‘po plodovima čete ih njihovim prepoznati’, rekao je Isus (Mt 7,20). Samo plodan čovjek može navješćivati Radosnu vijest, nudeći ne samo golo sjeme, ‘golu’ riječ, nego plod te riječi, plod svoga života. Ljudi nas slušaju, ali nas i promatraju, žele svjedočanstvo vjere, svjedočanstvo života. To je ono što plijeni“, upozorio je biskup Vidović.

„Riječ Božja prethodi euharistiji. Ona nas uvodi u otajstvo Euharistije. Ona ima moć osposobiti nas da Ga prepoznamo u lomljenju kruha, u euharistiji, tom središnjem i najvećem otajstvu naše vjere – ,izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života’ (LG 19), izvor iz kojega crpimo potrebnu milost i vrhunac prema kojem je usmjeren sav naš život. Euharistija je jednako tako vrhunac svećeničke službe, glavni i vrhunski razlog sakramenta svećeništva, jer je svećeništvo rođeno u času ustanovljenja euharistije, zajedno s njome, poučava nas papa, sada već sveti Ivan Pavao II. Isti papa u apostolskom pismu Nadolazećem novom tisućljeću poučava da nije potrebno izmišljati neke programe. ‘Program već postoji: to je onaj koji oduvijek proizlazi iz Evanđelja i žive predaje’. Izvršenje ovog programa događa se po euharistiji. Potrebno je u svom životu uživati u plodovima Riječi Božje i euharistije. Potrebno je predati se učinku Riječi Božje i euharistije“, istaknuo je biskup Vidović.

„Kao odgovor na našu nemoć papa Franjo nam nudi moguće rješenje, spominjući dva glagola klanjati se i služiti. Klanjati se znači uči u intimu Božjeg srca da bismo iz tog intimnog zajedništva s Njim mogli slušati, mogli ljubiti jedni druge kao što je on nas ljubio. Nemoguće je istinski služiti, odnosno ljubiti ako nismo od njega ljubljeni (usp. Iv 4,10)”, rekao je biskup Vidović.

„Voda ne teče odozdo prema gore – prema izvoru, nego od izvora prema dolje. ‘Bez mene ne možete ništa učiniti“, rekao je Isus. Možda upravo u ovoj istini možemo otkriti razlog naše nemoći i krize – što pokušavamo nešto ili puno toga činiti bez Njega“, napomenuo je biskup.

„Danas je teologija odmakla daleko na svim poljima, znamo puno toga o Bogu, ali, koliko poznajemo Njega – koliko poznam Isusa! Što ja kažem tko je On?“, upitao je biskup Vidović te preporučio: „Potrebno je resetirati se na prvotne, iskonske postavke, vratiti se prvoj ljubavi, vratiti se Izvoru da bismo bili rijeke Njegove milosti, njegove ljubavi za sve one koji su nam povjereni“, zaključio je biskup Vidović.

Potom su svećenici zajedno s biskupom Vidovićem pred Božjim narodom obnovili svoja svećenička obećanja, a biskup je blagoslovio bolesničko ulje i posvetio ulje krizme. Svećenici su ulja ponijeli u svoje župe.

Pri kraju misnog slavlja biskup Vidović čestitao je svećenicima Dan svećenika. Poželio im je ustrajnost u svećeničkom zvanju. Napomenuo je da se u misnim slavljima spominje svojih svećenika, kao što i oni spominju njegovo ime. Stoga je i vjernike pozvao da mole za svoje svećenike, kao što i svećenici mole za svoje vjernike. Izrazio je radost i zahvalnost Bogu što će đakoni Tonči Prugo i Božidar Babić biti ređeni za svećenike u hvarskoj katedrali 25. svibnja.

Foto: Stipo Marčinković

Foto: Stipo Marčinković