Fra Marin je održao nagovor s nizom poticaja za jačanje vjere, predvodio je misno slavlje i potom klanjanje pred Presvetim.

“Svijet nam želi ispuniti sve želje. Samo nam Isus ne želi ispuniti sve naše želje. Isus ne ispunjava naše želje, nego svoja obećanja, sukladno Božjoj volji” istaknuo je fra Marin. Koristeći metaforu zatvorene boce koja je cijeli život na moru, a nije okusila more, fra Marin je upozorio da nam se to ne dogodi u odnosu s Gospodinom: da smo stalno blizu Isusu, a da ga ne upoznamo. Poželio je da ono što ispovijedamo prijeđe u konkretna djela.

“Naša vjera mjeri se u konkretnim, teškim životnim situacijama, patnjama, križevima. Tada se vidi koliko smo stvarno Kristovi, a koliko smo to samo na papiru”, poručio je.

Potaknuo je da u molitvi provodimo vrijeme s Gospodinom kako bismo shvatili vjeru i ono što nam se događa i srcem, ne samo umom. “Naša vjera utječe na naša djela. Vjera ne može biti privatna stvar, jer moje ponašanje proizlazi iz moje vjere. Zbog vjere će netko izgubiti posao, neki će ljudi otići iz našeg života, progonit će te. Veličamo svece koji su podnijeli muku. Podnesi i ti muku na neki način. Na testu smo u svakodnevnim sitnicama. Želim svima da progledamo očima vjere. Oči vjere prihvaćaju i situacije koje nisu jasne. Mi želimo sve shvatiti. Ne može se sve shvatiti. Neke stvari u životu čovjeku budu jasne tek kasnije, zašto je bilo tako. Bog je to slagao u tvom životu. Gledati očima vjere znači prihvatiti križ i patnju. Zato što vjerujem da Gospodin po svom promislu šalje potrebno u život” rekao je fra Marin.

Potvrdio je to primjerom kako ljudi različito reagiraju kada ih zahvati bolest. “Jednu obitelj bolest zbliži, poveže ih u vjeri, a druga obitelj zbog bolesti se raspadne, pita ‘Bože, zašto nama?’. Ista situacija različito djeluje na ljude zbog očiju vjere. U tim situacijama se mjeri naša vjera, koliko smo snažni. Bog nas uvijek poziva da idemo. Hajdemo, dođi, ustani. Ne kaže, ‘Ti čekaj, ja ću doći’. Nego, ‘Radi, započni sam, ja ću blagosloviti. Zakorači sam, ja ću nastaviti korake. Počni sam raditi, ja ću biti s tobom’. Ali potrebno je koračati”, potaknuo je.

U tom je smislu fra Marin poželio da nam “došašće bude radostan hod koji će često i boljeti. Jer ćemo se mijenjati. Hod koji će donijeti plodove u našem životu jer ćemo nešto što je u priči, pretvoriti u svoja djela, u svoju svakodnevicu. Tu su naše najveće bitke: u obitelji, u svom domu, učionici, na fakultetu, ulici. Tu se pokazujemo kao kršćani. Kada nas Isus upita ‘Vjeruješ li da mogu nešto promijeniti u tvom životu’, neka naš odgovor bude ‘Vjerujem. Dođi i promijeni to nešto u mom životu. Krećem s tobom, Isuse’”, potaknuo je fra Marin Karačić.