Foto: dr. Irena Jukić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu

Darivanje krvi – „transfuzija ljubavi“

Osvrćući se na pojam „novog normalnog“ ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, dr. Irena Jukić, poručila je kako je darivanje krvi uvijek bilo potrebno, bilo to u razdoblju prije, ili za vrijeme pandemije. Stoga je darivanje ključno kako ne bi došlo do nestašica zaliha.

“Jer druge bolesti koje su potrebne transfuzijskog liječenja nisu prestale”, poručila je dr. Jukić. “Krvne zalihe ne možete kupiti ili staviti u celofan, njih samo može darovati dobar drugi čovjek, naš sugrađanin, kojemu ne znamo ni ime, prezime, kako je obučen – a dao je nešto neprocjenjivo”.

Kako kaže, kod njih ne smije doći do nestašica zaliha, međutim bilježe veliku potrošnju pripravaka krvne grupa A, stoga je pozvala one koji pripadaju toj krvnoj grupi da se intenzivnije uključe.

Iako za su za vrijeme pandemije stroži kriteriji prema kojima osoba može darivati krv, dr. Jukić tvrdi kako ljudi zbog toga nisu više plašljivi te za sad nije bilo većih problema. „Korona nam je donijela promjene u smislu da su nam jako važni anamnestički podatci – je li osoba oboljela od covid-19 ili netko od članova obitelji, kakvi su bili simptomi, je li negdje putovao – bitno nam je spriječiti mogućnost rizika“. Ističe kako za sada nije javljeno da je došlo do prijenosa virusa putem krvnog pripravka.

Novo normalno je za nas samo ‘normalno’

Foto: fra Vladimir Vidović, voditelj Pučke kuhinje na zagrebačkom Svetom Duhu

Do nestašice zaliha ne smije doći ni u Pučkoj kuhinji na zagrebačkom Svetom Duhu, poručio je voditelj fra Vladimir Vidović. Ove su godine, zbog okolnosti pandemije, svoju tradicionalnu adventsku kućicu prenamijenili u „Drive in“ kućicu pred Pučkom kuhinjom, gdje poslužuju potrebite i zainteresirane kako bi senzibilizirali javnost o tome kako postoje ljudi i u ovom vremenu koji nemaju topli obrok.

„Kada promatram druge ljude koji čine dobro, novo normalno je za nas samo ‘normalno’. Normalno je činiti dobro i pomoći čovjeku, braći i sestrama u potrebi“, istaknuo je fra Vladimir te je poručio kako i druge redovničke zajednice imaju dugu tradiciju služenja potrebitima. „Usuđujem se s pravom reći da Crkva kao takva čini puno dobroga“.

Kako kaže fra Vladimir, uočili su i porast potrebe –  samo u odnosu na prošlu godinu poslužuju 100 obroka više. „Ono što mogu posvjedočiti je da su ljudi posebno osjetljivi u došašću za potrebe drugoga. Rado primamo donacije jer su one izraz ljubavi i poštovanja. Ovaj period iskorištavamo kako bismo se pripremili za iduće mjesece. Uvijek nam sredstva trebaju i uvijek će naći put do krajnjega korisnika“.

Promjene koje je donijela sa sobom pandemija nisu ni zaobišle Pučku kuhinju, te je fra Vladimir objasnio kako trenutno nisu u mogućnosti posluživati hranu u njihovim blagovaonicama, već to moraju učiniti vani. Stoga je „Drive in“ kućica primarno namijenjena za posluživanje redovitih obroka kuhinje.

Foto: Tanja Maleš, urednica vjerskog programa Hrvatskog katoličkog radija

Koračanje zajedno u pandemiji i drugim izazovima

O službi drugima kao medijski djelatnik govorila je urednica Redakcije vjerskog programa Hrvatskog katoličkog radija Tanja Maleš, koja je istaknula kako je to najprije poziv. „Mi jesmo medijski djelatnici, međutim mi smo crkveni ljudi i mi smo u poslanju. Najčešće sad i nemamo radno vrijeme od osam sati dnevno nego je to puno više zato što bezuvjetno stojimo na raspolaganju našim slušateljima da bismo sve ono dobro što nas obogaćuje dali“.

„Mi na Hrvatskom katoličkom radiju koračamo s našim ljudima. Protekle godine smo zvali slušatelje da dijele s nama svoje molitvene nakane. Koliko god je vrijeme oko nas teže i zahtjevnije, toliko ljudi ima većih nutarnjih rana, boli, problema. Kada oni to nama povjere, ne možemo biti samo medijski profesionalci koji će tu nakanu pročitati, već ta njihovu bol, radost i nada nas zakače“, poručila je Maleš. „Mi koračamo s našim slušateljima, a oni s nama“.

A kako koračati s ljudima u vrijeme pandemije? „Ne možemo im servirati nešto što će ih zavaravati. Uveli smo niz sadržaja kako duhovnih, tako psihoterapeutskih, gdje ćemo se suočiti s tim našim bolnim točkama, nazvat ćemo probleme imenom kakvim jesu, ali iz one baštine koje nam Crkva daje, ljudima nudimo terapiju i ohrabrenje. Ono što je najvažnije je da smo tu, da nitko nije sam ni u strahu od potresa, ni u strahu od moguće zaraze, ni u samoizolaciji“, rekla je Maleš.

Na koncu, istaknula je kako se ne treba voditi logikom „lajkova“ drugih, već se kao crkveni medijski djelatnici neprestano propitkivati je li ispunjeno povjerenje dano od Boga.