Bio je to prvi pohod mons. Glasnovića kao dubrovačkog biskupa Kistanjama gdje živi janjevačka zajednica kojoj i on rodom pripada. Mons. Glasnović zahvalio je Janjevcima u Kistanjama „za molitvu i svaku podršku“, poželjevši da im „Gospodin obilato uzvrati, a Gospodin daje mnogostruko“, rekao je dubrovački biskup.

Relikvije sv. Nikole, odnosno njegovi posmrtni ostaci, premješteni su iz grada Myre, (današnji Demre) u Turskoj u Bari u Italiji 9. svibnja 1087. godine. Na isti datum prijenosa Nikolinih moći, 9. svibnja 2007., 920 godina kasnije od toga čina, posvećena je crkva sv. Nikole u Kistanjama. Tako župa Kistanje u jednom danu proslavlja dva blagdana, rekao je mons. Glasnović.

Istaknuo je i jubilej 720 godina od prvog spomena mjesta Janjevo na Kosovu. Biskup je potaknuo da se Janjevci i dalje spominju i mole za Janjevo odakle su otišli, najnovije 1990-ih godina u Zagreb, Kistanje i druge  gradove, a izvorno, kao najstarija hrvatska dijaspora, Janjevci potječu od marljivih ljudi iz Dubrovnika koji su se bavili trgovinom i rudarstvom.

Mons. Glasnović podsjetio je na riječi blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe koji je u propovijedi za vrijeme posvete kistanjske župne crkve bio rekao: „Janjevci su kroz svoju povijest bili raspršeni, ali duhom zajedno. Janjevci su žilavi narod, sposobni vladati situacijama, a ne situacije njima. Vaši preci nose sveto ime Isusovo kao svoj znak i barjak i nisu ga se nikad odrekli ni zaboravili. Prenosili su i predavali vjeru s koljena na koljeno, išli su na svetu misu jer su poštovali Dan Gospodnji i blagdane. Poznavali su teškoće u obitelji, ali nisu poznavali rastave braka. Iz toga su primali djecu i radovali im se. Nisu pristali na ubijanje nerođene djece. Bili su zadovoljni sa svojim skromnim životom, jer nosili su Boga u srcu. Bili su njegov hram“.

Te riječi osobito odzvanjaju i znače u vremenu koje karakteriziraju pojave suprotne poštovanju života, rađanju i stvaranju obitelji, rekao je biskup. „Vrijeme i prostor nas određuju. Sudionici smo sloma društva koje živi bez Boga, pa i protiv Boga, gdje je bitno samo imati, posjedovati. Ali, uklanjajući Boga nije nastao slobodniji svijet, nego više zarobljen svijet. Uklanjanjem Boga u prvi plan nije došlo veće bratstvo među ljudima, nego nasilje, iskustvo praznine, nezadovoljstva, dosade. Uklanjanjem Boga život se ruši u svojoj temeljnoj zajednici, u obitelji. A kriza obitelji je kriza nastala iz vjerske praznine, mraka u savjestima, tihog otpadništva čovjeka koji živi kao da Boga nema“, upozorio je biskup Glasnović, poručivši da kršćani svijetu mogu i trebaju dati svetost. Zato i slavimo Boga, sv. Nikolu i posvetu crkve koja je mjesto Božje prisutnosti, gdje Bog prebiva.

„Svetkovina posvete crkve je svetkovina Crkve kao zajednice vjernika, naroda Božjeg koji se u crkvi kao zgradi okuplja. Bog u toj kući izgrađuje živi hram na svoju slavu, a to smo mi. Krist je novi hram, jer u njemu prebiva slava Očeva. Mi smo živi hram, udovi Kristovog tijela“, rekao je mons. Glasnović, istaknuvši da je riječ slava, Božja slava bremenita i velika u svom značenju, ima veliku težinu. To je veliki usklik hvale Gospodinu kojim se, poput riječi Aleluja, izražava ono što ljudskim riječima inače nije moguće izreći, što nas u svojoj otajstvenosti nadilazi.

Premda Božja riječ kaže da je Bog boravio u šatoru u pustinji, Salomonovom hramu, „Boga stvoritelja nije moguće ograničiti“, rekao je mons. Glasnović, poželjevši da otkrivamo sebe kao živi Božji hram u kojemu Bog prebiva i želi trajno boraviti. „U crkvi želimo čuti i vidjeti Gospodina i njegovu slavu, ispunjenost zemlje nebom. Ljudi i priroda se mijenjaju, ali Bog ostaje uz svoju zadanu riječ. Bog želi preko čovjeka izvršiti plan spasenja: Isus, proroci poput Izaije, Nikola, ti i ja. Bog daje da se čuje njegov glas preko njegovih slugu, proroka. Da bi prodrla do srca, istina, Božja istina o svijetu i čovjeku treba navještaj, treba one koji će govoriti“, poručio je mons. Glasnović.

Ukazavši na situacije čovjekove sljepoće kada se čini kao da nema lijeka, biskup je rekao: „Kada čovjek izgubi iluziju oslanjanja isključivo na ljudsku potporu, može se roditi spasenje koje dolazi od Boga. Kušnje shvaćajmo kao teškoće. Sve što vrijedi mora se i kušati“. Biskup je upozorio da mnogi imaju idole. „Idole se može kontrolirati, a oni poslije kontroliraju nas. Klanjanje lažnim bogovima je idolatrija. Boga se ne može kontrolirati“, naglasio je mons. Glasnović. Istaknuo je potrebu priznanja vlastitih izgubljenosti zbog grijeha i ohrabrio činjenicom da je Gospodin u svojoj dobroti i milosrđu čovjeka otkupio i pomirio sa sobom.

Potaknuo je da tražimo Isusa i donesemo odluku pristajanja uz Isusa, jer „vjera je odgovor na Božji govor“. Odgovor čovjeka na Božju riječ i volju je čin pouzdanja i vjere. U tom kontekstu, bitno je shvatiti i prepoznati kako nas Isus danas pohodi. Jako je važno otvoriti se Božjem djelovanju danas, rekao je dubrovački biskup, podsjetivši na biblijske primjere kada se riječ danas ističe kao trenutak osobnog susreta Isusa i čovjeka kojega pohodi i oslobađa.

„Isus danas želi ući u tvoje srce, boraviti u tvojoj kući. Danas se ispunila riječ koja odzvanja u ušima. Danas ćeš biti sa mnom u raju, kaže Isus razbojniku. Taj danas je bitan kao kairos, trenutak Božjeg pohoda svakome od nas. Imamo grijeha, ali za Isusa nema izgubljenih. Susret s Kristom mijenja. Imamo milost susreta s Kristom ako ga tražimo. Isus još više traži nas. On čezne za našim srcem koje je tvrdo“, poručio je mons. Glasnović, poželjevši svakome da otkrije tko je Isus za njega, jer upoznati Isusa „vodi do slobode, radosti i spasenja“.

„Izaberimo Isusa kao kralja našeg života. Odlučimo hodati s Isusom kao sv. Nikola i prenosimo njegovu pouku, navještaj svakom stvorenju. Vjerujmo Isusu da će nas pratiti do vječnosti jer on je Emanuel, Bog s nama“, poručio je biskup Glasnović. U duhu sv. Nikole kao zaštitnika putnika, biskup je potaknuo vjernike da razmišljaju kamo idu, osobito u vremenu u kojemu živimo, a puno je nesigurnosti, kriza, nemira, bolesti. Najnovije se suočavamo i s pojavom transhumanizma i umjetne inteligencije.

„Što je čovjekov život nego hod, putovanje prema nebeskoj domovini. Vjera daje sigurnost. Vjernik zna odakle dolazi i kamo ide. Znao je to i sv. Nikola, biskup i putnik. Gdje god je išao, pronosio je Božju ljubav, Krista, njegove sakramente i darove, do vječnosti“, rekao je mons. Glasnović.

Biskup je izrazio priznanje i dvojici muškaraca koji su 2016. pješice hodali 900 kilometara od Stepinčevog Krašića do Rima kojemu je bl. Alojzije Stepinac do smrti, kao stvarnosti biskupije nasljednika sv. Petra, ostao vjeran. To su Ante Nadomir Tadić Šutra i Ante Duvnjak. Književnik Tadić Šutra jako je povezan sa zajednicom Janjevaca u Kistanjama koje podržava u raznim situacijama te ga Janjevci nazivaju da je ‘njihov Janjevac’. Inače, rođendan bl. Stepinca je dan prije blagdana prijenosa moći sv. Nikole i posvete kistanjske župne crkve.

Nakon mise, biskup Glasnović predvodio je svečanu procesiju noseći relikvijar s moćima sv. Nikole koje je puk počastio nakon procesije. Moći sv. Nikole nalaze se u relikvijaru kojeg je tadašnji zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio 2015. godine. U relikvijaru se nalazi ampula koja sadrži Mannu sv. Nikole, svijetlu tekućinu koja prokapljuje iz kostiju sv. Nikole. Tu je relikviju Kistanjama darovao mons. Francesco Cacucci, nadbiskup metropolit Barija i papinski delegat tamošnje bazilike Sv. Nikole u kojoj se čuvaju moći sv. Nikole.

Nakon procesije, biskup Glasnović krstio je Emanuela Antića, osmo dijete u obitelji Ane i Bože Antić. To krštenje bilo je još jedan znak i potvrda otvorenosti životu kojega svjedoče janjevačke obitelji i u Kistanjama. Tako nastavljaju živjeti predaju i duh svojih predaka, vjerni Bogu u odgovornom i radosnom podizanju brojnih obitelji iz kojih potječu i mnoga duhovna zvanja Crkve u Hrvatskoj, vrijednosti koje Janjevci generacijama prenose na svoju djecu, neovisno u koliko teškim i izazovnim okolnostima se nalazili, uvijek osvjedočeni u milosni zagovor sv.  Nikole, zaštitnika putnika i Janjevaca.