Prije nego je predao Betlehemsko svjetlo don Damiru koji ga je postavio podno oltara, na početku mise izviđač je pročitao poruku: „Donosimo vam svjetlo s vječnog plamena iz bazilike Rođenja Isusova u Betlehemu, poruku mira, ljubavi i zajedništva, iz nemirne Svete Zemlje. Tisuće donositelja s pažnjom prenose ovaj mali, treperavi plamen, sa željom da vam njegova toplina ugrije ruke, a poruka nađe mjesto i u vašem srcu.

U ovom nemirnom i promjenjivom vremenu, mi sami možda ne možemo činiti velike stvari, ali kad drugima pružamo mala, nekad i nezapamćena djela dobrote i ljubavi, činimo puno, jer sreću čine male stvari. Bolje je i jednu svijeću zapaliti, nego biti u mraku. A kako svijeća ne gubi ništa od svog sjaja kada predaje plamen drugoj svijeći, tako i vi nesebično činite dobra djela drugima, da zajedno budemo sretniji. Ne čekajte Božić ili novu godinu da budete bolji. Neka vam već sada ovo Betlehemsko svjetlo s lijepim željama bude naš dar kojeg ćete radosno primiti i od srca darovati drugima. Sretan vam Božić“, poručili su zadarski izviđači.

Donijeti Betlehemsko svjetlo u svetište sv. Šime ima osobito značenje, jer je sv. Šimun u jeruzalemskom hramu, kad je primio u naručje dijete Isusa četrdeseti dan od njegovog rođenja, prepoznavši u njemu Mesiju, za Isusa rekao da je „Svjetlo na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga“.

„Betlehemsko svjetlo koje je donijelo svjetlost i toplinu, neka nas vrati u događaj kada je starac Šimun, čije tijelo prebiva u crkvi sv. Šime, dijete Isusa prikazao u hramu. Sv. Šime je znao da je Isus ‘Svjetlo na prosvjetljenje naroda’. Sv. Šime je znao da će to Svjetlo rasvijetliti cijeli svijet. Nije to znao svojom pameću, nego snagom Duha kojeg mu je Gospodin darovao. A to mu je darovao jer je prije toga molio. Nemojmo se umoriti moliti za sve što nam u životu nedostaje, za osjećaje i potrebe koje nosimo. Bog je bogat milosrđem, Bog će nas rado uslišati ako mu predamo svoje srce i svoj život“, potaknuo je don Damir u propovijedi.

„Svjetlo rasvjetljuje tminu i vrijedno je upaliti svjetlo koje može raspršiti tmine koje su u našoj prisutnosti. Tmine mogu biti u svijetu, društvu, obitelji, a mogu biti i u nama samima. Mi smo pozvani i poslani pronositi svjetlo. Da bismo pronosili svjetlo, moramo upoznati i primiti svjetlo. Onda možemo biti svjetlonoše koji će drugima pomoći da bolje vide put kojim idu“, rekao je don Damir, istaknuvši da uz plamen svijeće dolazi svjetlo, ali i toplina. „Toplina simbolizira prisutnost i blizinu, sigurnost koju možemo imati. Preko topline nudi nam se ambijent jasnoće, sigurnosti, da nećemo upasti u neko pothlađivanje. Ambijent svijeće vraća nas i na trenutak Isusovog rođenja. Taj trenutak je bio siromašan, jednostavan, bio je izvan društva, u štalici. Ali, bio je bogat Bogom, bogat Božjom ljubavlju, Božjom prisutnošću“, istaknuo je propovjednik, potaknuvši da i mi stavimo naše srce u Božju prisutnost, u Božju ljubav, Božje sebedarje, kako bismo mogli biti bogati Bogom.

„To nije lako, jer duboko smo protkani svakodnevicom, životom koji nas opterećuje. Imamo posao, brige, obveze i to nas prožima da se ne možemo tek tako toga rasteretiti i biti otvoreni za Boga. Ali, moguće je u svakodnevici pronaći Boga, ukoliko zavirimo u svoju nutrinu“, rekao je don Damir. Potaknuo je da zahvaljujemo Bogu za dar života i „dar mogućnosti da možemo činiti dobro. Da možemo drugima biti bliži i da možemo drugima donositi svjetlo“.

U kontekstu Evanđelja koje spominje sv. Ivana Krstitelja, don Damir je rekao da je Ivan odlučio radikalno slijediti Mesiju, onoga koji ima doći. „Nije mu znao identitet, ali je znao da Bog neće ostaviti čovjeka u kušnji, neuslišanoga. Zato je molio, pripravljao narod. Ivan je bio glas koji viče u pustinji. Pustinja je u starozavjetnom shvaćanju bila mjesto gdje nema života, gdje prebivaju zlodusi i Đavao. I na tom surovom mjestu gdje ne prebiva život, postoji glas koji donosi istinu. I mi vjernici, u situacijama kada svi govore negativnosti, loše stvari, možemo donijeti glas utjehe i reći da su važni obitelj, djeca i njihova zaštita, stari i nemoćni. Domovi u kojima žive stari i nemoćni ne moraju biti samo mjesta čekanja smrti, nego trebaju postati mjesta pohoda njihovog potomstva, sinova i kćeri koji ih pohode i tjedno, ako je moguće, dovode u svoju kuću.

Živimo u kulturi odbacivanja gdje smo spremni odbaciti sve što nam više ne služi, bez obzira je li to još uvijek vrijedi i funkcionira. Kultura odbacivanja nije samo kod tehničkih uređaja, taj mentalitet preslikao se na sve razine našeg života; starije ukućane, bake i djedove, roditelje, stavimo ih sa strane. Nije problem odvesti svoga staroga i nemoćnoga u dom, Bogu hvala na tim ustanovama. Ali, problem je kada mi u srcu imamo osjećaj da smo ih se riješili, da više ne trebamo brinuti o njima, da im ne trebamo donijeti svjetlo“, upozorio je don Damir.

Loše je i kad jedni druge stavljamo na margine, jer nam netko više nije zanimljiv. Netko u određenom trenutku ima probleme, a mi bismo nekoga tko će donijeti radost. „Budi pravi bližnji, vjernik, pa otiđi ususret osobi kad joj je potrebna tvoja blizina i prisutnost. Isus Krist nije se bojao doći ususret problemu, poteškoćama, kriznoj situaciji i donijeti mir. Pozvani smo, ali i potrebiti biti primatelji Božjeg mira i ljubavi“, rekao je don Damir. Potaknuo je da posvijestimo da je svaka misa trenutak Božjeg susreta s nama. U pričesti primamo živog, uskrslog Isusa. Veliko je već kad bismo to posvijestili, da „postajemo hodajuće svetohranište ulicama grada i da Gospodina, svjetlo od svjetla, donosimo bližnjima. Čineći dobra djela, donosimo svjetlo jedni drugima“, rekao je don Damir.

Geslo ovogodišnjeg slavlja Betlehemskog svjetla glasi „Mirotvorstvo čini sretnim“. S djecom iz Udruge izviđača ‘Zarus’ u crkvi sv. Šime bili su Irina Kozličić Juraga, načelnica odreda izviđača, Ana Majica, starješina Odreda i voditeljica Sanja Smodlaka Vitas. Nakon što su na Drugu nedjelju došašća preuzeli svjetlo u Zagrebu, protekli tjedan zadarski izviđači predali su Betlehemsko svjetlo službama vatrogasaca, policije, Zavodu za hitnu medicinu, Zavodu za javno zdravstvo, HGSS-u i Hrvatskom crvenom križu, „jer te službe brinu za građane i one su svjetlo grada Zadra“, rekla je Juraga.

Na kraju mise, don Damir je blagoslovio djecu po zagovoru sv. Šime i poškropio ih blagoslovljenom vodom. Tko želi, u ovim danima može doći u svetište sv. Šime te zapaliti svijeću s Betlehemskog svjetla i odnijeti je u svoje župe i domove, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.