Održan Holywin u Zadru

Riječ svetost često se spominje u Crkvi te je fra Andrija razmatrao što znači kad se izgovara riječ svet. U tumačenju je pošao od riječi apostola Petra iz prve Petrove Poslanice: „…Kao što je svet onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svom življenju. Ta pisano je: Budite sveti, jer ja sam svet“. 

„To je zapovijed svetosti. Svetost je zapovijed. Mi ne volimo zapovijedi, ali zapovijedi imaju u sebi osloboditeljski značaj. Odbaciti zapovijed ‘Budite sveti jer ja sam svet’ znači odreći se svoga jedinog dobra. Naše jedino istinsko dobro je Bog. Svet je Božje ime. Bog je svet i to pripada njegovoj bîti. To je osnovna označnica Boga. Božja svetost nosi u sebi neizrecivo, onostrano, drugačije, koje je pokazano na Isusu Kristu. Isus je pokazao drugačijeg Boga i drugačijeg čovjeka. Nitko do Isusa Krista nije tako razmišljao o Bogu niti je itko do Isusa, na način kao on, razmišljao o čovjeku“, poručio je fra Andrija. 

Podsjetio je da židovska riječ qadoš za svetost znači odvojen, odijeljen, drugačiji. „Božja svetost je isto što i Božje božanstvo. To nas nadilazi. Po Isusu Kristu Bog postaje prisutan, dolazi u našu malenost, u našu nemoć, u našu grešnost i smrtnost, da mi uđemo u njegovu slavu, u njegovo božanstvo. Zato Isus dolazi među nas – to je Božja svetost – neizmjerna ljubav, pa i ljubav prema neprijateljima koju daruje s križa“, rekao je fra Andrija, istaknuvši da je „Isus Krist objava svetoga svojim načinom ophođenja s Bogom, s čovjekom, s grešnicima, s neprijateljima, s patnjom, sa smrću, s ljudima s križa, gdje mu je sve oduzeto, a on raskošno dariva ono što mu nitko nije mogao oduzeti – to je Božja svetost! Isus je postao dionikom naše ljudskosti, da naša ljudskost dobije udio u njegovom božanstvu“.

Bilokapić je istaknuo i da čovjeka u svetost vodi posluh Božjoj riječi. „Posluh je vrlo važan. U dodiru sa svetim čovjek dolazi slušanjem i posluhom. Bog ulazi u naš život po riječi, po sakramentima. Bog ulazi u našu ljudskost i posvećuje našu ljudskost. Našu ljudskost bogati svojim božanstvom, bogati nas sobom. 

Kažu da je Gospa začela uhom – čula je, prihvatila i rodio se Sin Božji. Elizabeta je krizmana, odnosno, primila je Duha Svetoga i Ivan Krstitelj – po riječi! Marija je pozdravila Elizabetu, Elizabeta je čula tu riječ i zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta ljubavi Oca i Sina. Tako se zbiva svetost!“, rekao je fra Andrija, poručivši: „Biti sretan može onaj tko je nekoga susreo u ljubavi. Sreća se događa u susretu. Čovjek može biti sretan ukoliko je dodirnut Bogom, ukoliko je spoznat Božjom ljubavlju, ukoliko je prihvaćen Božjom  ljubavlju. 

Poticaj uvijek dolazi od Boga. Bog nam želi dati dionice u svom božanstvu. Bez tih dionica ostajemo totalno siromašni. Život može biti bogat ukoliko se otvorimo Božjoj svetosti i damo se njom nadvladati“. U tom kontekstu, fra Andrija je rekao da u molitvi trebamo dopustiti da Bog uskladi našu misao i srce sa svojim. 

„To je Isusova molitva. Moliti na Isusov način, moliti s Isusom. Vjera kaže ‘Budi volja tvoja’, magija kaže ‘Budi volja moja’. Svetost nije neka zasluga. Ja sam zaslužio, činio sam pokoru, postio sam pa sam svet, pa sam zadužio Boga da me nagradi vječnim životom. To je pogansko, to je magija“, upozorio je fra Andrija, potaknuvši da se na putu prema svetome, a to su misa i molitva, u molitvi trebamo dati nadvladati Bogom; da čovjek djeluje kako Bog hoće, a ne da čovjek nadvladava Boga.

„Sveci su najbolji ‘proizvod’ Crkve. Sveci su najdivniji plod Crkve. Sveci su ljudi koji su jako trpjeli i jako se radovali. Propuštali su Boga i druge u svoj život. Sveci su proroci koji nam pokazuju put u Kraljevstvo nebesko. Prva prošnja molitve Oče naš je Sveti se ime tvoje. Dakle, neka se Božje božanstvo nastani u čovjeku. Da Božja svetost uđe u našu ljudskost. Da naša ljudskost bude obogaćena Božjom svetošću. Sveti se ime tvoje je prošnja da Isusovo ophođenje s ljudima, s boli, sa smrću, s patnjom, uđe u naš život. Neka po nama bude vidljivo u ovom svijetu. Tako kršćanin postaje Božja pokaznica. Lice kršćanina koje se zna radovati i plakati. Lice koje je blisko, lice koje voli – to je pokaznica, to je svetost Božja“, poručio je fra Andrija, rekavši da je Duh Sveti posvetitelj kršćana i čini nas dionikom svetosti svetoga, dionikom slave Božje. 

Neposredno prije smrti, Isus kaže: „Oče, došao je čas da se proslavi ime tvoje, posveti ih u istini. I za njih posvećujem samoga sebe, da i oni budu posvećeni’. To znači, da ljudskost čovjeka bude obogaćena Božjim božanstvom. 

„Sadržaj Isusove molitve i smisao njegove žrtve je posvećenje čovjeka. Po svetosti čovjek spoznaje svoju bezuvjetnu ljubljenost. Svatko od nas želi biti ljubljen. Mi postojimo jer smo ljubljeni. To je Božja svetost. To je postojanje, trag svetosti svetoga – to što čovjek postoji, što je stvoren tako čudesno, mudro. Čovjek sanja sreću. Svaki čovjek želi sreću i ljubav koja će trajati. Samo Božja ljubav traje oduvijek i zauvijek. Samo tu može naša duša naći svoj sadržaj“, poručio je fra Andrija.

Propovjednik je istaknuo i da svetost korijen ima u krsnoj milosti. „Na dan našeg krštenja mi smo iznovice stvoreni, naša ljudskost pretvorena je u božansko. Na krštenju smo dobili smrt svoje smrti. Mi smo već sada dionici Isusovog uskrslog otajstva. Taj dar biva nam posredovan Duhom Svetim koji nam po krstu ozbiljuje Uskrsloga  i mi postajemo suuskrsli s Njim. Kad je Isus ukopan, ukopana je naša smrt“, istaknuo je fra Andrija. 

Zaključno, Bilokapić je rekao da se svetost odražava i u malenome, u naizgled malim činima u svakodnevici: „Svetost je u pogledima, zagrljajima, pospremanju, brizi za drugoga. Tim ljudima Isus će reći: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost Gospodara svoga’“.

Nagovoru fra Andrije prethodilo je misno slavlje koje je predvodio fra Bojan Rizvan. Nakon nagovora fra Andrije održano je euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom koje je predvodio fra Pavle Ivić. Između ostaloga, na klanjanju se molilo za mir u našem vremenu pogođenom ratovima, za obitelji i nova duhovna zvanja.

Foto: Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije// Fra Andrija Bilokapić