Govoreći o stvorenosti čovjeka na „sliku i priliku“ Božju, dr. Kopjar je u izlaganju rekao da je čovjek pozvan sudjelovati u „djelu“ Božjem i u njegovu počinku jednoga dana, kad završi vrijeme trpljenja i muke. Bolna strana rada, dodao je, označena kao plod grijeha, potpuno se ponovno integrira u obzor individualnog i povijesnog spasenja koje donosi Krist, koji povezuje čovjeka sa svojim otkupiteljskim djelom.

Rad daje čovjeku „divnu moć da sudjeluje u Božjem stvaralačkom djelu i da ga dovrši. Sama ljubav Duha zbližava čovjeka sa svime stvorenim i otvara mu oči da se u svijetu pravilno služi darovima koje mu je on darovao, kako bi se otajstveno tijelo – Crkva – izgrađivala u jedinstvu i ljubavi“, rekao je predavač.

„Bog nam, krijepeći milošću našu poniznu suradnju, daje da prepoznamo dostojanstvo ljudskog rada usavršavanjem sebe i svojih pogleda na svijet. Na taj način težimo ostvarenju Božje volje i služimo onima kojima smo povjereni. U toj zadaći svatko od nas ima priliku za osobni rast i povezanost s drugima kako bismo poboljšali životne uvjete i pomagali drugima, očitujući tako Božju brigu za svakog čovjeka. Uzor istinskog radnika je sv. Josip iz Nazareta. Bio je svjestan da radom ispunjava Božju volju na dobro onih koji su mu povjereni – Isusa i Marije, a i stanovnikâ Nazareta“, istaknuo je dr. Kopjar.

Brižni Josip, dodao je dr. Kopjar, mučio se u svojemu tesarskom zanimanju kako bi uzdržavao svoju obitelj. Mukotrpno zarađen kruh bio je povodom radosti. Njegov posao bio je usmjeren na služenje (GS 34), na to da i drugima u Nazaretu učini život ugodnijim, naglasio je.

U nastavku predavanja dr. Kopjar je govorio o odnosu liturgije i rada. Povijest spasenja, shvaćena i življena u konkretnosti svakodnevnog djelovanja u kojem nas Bog poziva da budemo plan ljubavi i spasenja, prostor je na kojemu se liturgija i ljudsko djelovanje (rad) spajaju i mogu susresti, istaknuo je predavač.

„Liturgija i rad nisu dva nekomunicirajuća svijeta, iako često društveni uvjeti rada trajno utječu na cjelokupni život radnika i doprinose njegovom otuđenju od liturgije. Čovjek je u radu pozvan nastaviti Očevo stvaralačko djelo, živjeti u jedinstvu s Kristom Spasiteljem u službi svoje braće, graditi novi svijet, otvoren dahu Duha“, pojasnio je.

Liturgijsko slavlje zajednice vjernika, okupljene u sakralnom prostoru,  nastavlja se i u svakodnevnom radu, istaknuo je predavač. „Vjernici ne smiju udaljiti srce od Boga, nego osigurati da cijeli život postane istinsko služenje Bogu. Liturgijska slavlja kao povlašteni trenuci našega kršćanskog života, koji nas snažno podsjećaju na djela koja je Bog učinio za nas, potiču nas i usmjeravaju prema iščekivanju našega konačnog susreta s Gospodinom u onome vječnom životu, u koji vjerujemo i kojemu se nadamo“, rekao je, između ostaloga, dr. Kopjar.

Predavanje vlč. dr. sc. Marija Kopjara održano je u sklopu znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ povodom 150. godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, a u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.