Misno slavlje dvanaestog utorka u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu predvodio je župnik župe Sv. Blaža u Zagrebu mons. Zlatko Koren, a u koncelebraciji bili su župnik župe i svetišta Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu fra Roko Bedalov, župni vikar župe i svetišta fra Ivan Marija Lotar te odgojitelj Provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca fra Stjepan Brčina.

U homiliji je mons. Koren pozvao sve prisutne da se prisjete lijepih trenutaka. “Dragi prijatelji i dragi hodočasnici u svetište Sv. Antuna Padovanskog ovdje u Zagrebu, na svetoduškom brežuljku, vjerujem da bi svatko od nas pred sebe, pred svoj život, u svoje misli, pred svoje savjesti trebao staviti ovaj izazov i brižno potražiti lijepe dane u svom sjećanju. Jer svatko od nas ima tisuću razloga za zahvalnost, svatko od nas ima tisuću doživljaja koji ga uvijek iznova mogu ponijeti, svatko od nas mora prepoznati sve ono što je lijepo i dobro”, rekao je mons. Koren.

Prisjetivši se mnogih sjećanja koje ga duboko vezuju za svetodušku župu mons. Koren je naveo da želi u misu, zajedno s okupljenima, pretočiti u riječi osjećaj zahvalnosti. “Želio sam zahvaliti za sve dane Bogu što ovdje imamo crkvu Duha Svetoga i što imamo svetište Sv. Antuna Padovanskoga, sveca cijeloga svijeta”, naveo je mons. Koren i podsjetio da zajednica franjevaca konventualaca uvijek iznova poziva vjernike da prepoznaju u sv. Antunu putokaz za svoje putovanje. “Bi li nam život bio isti da nemamo ovdje ove crkve, da nemamo ovdje moćnika sv. Antuna Padovanskog, da nemamo ovdje ove zajednice koja se pod vodstvom franjevaca sabire na molitvu? Bi li to bio isti život?”, upitao je mons. Koren pojasnivši da je propovijed koncipirao u pet točaka koje bi trebale biti smjernice prema ispitu vlastite savjesti.

“Prvo, mi imamo ljude. Mi imamo jedni druge. Hrvatski su građani pokazali da su dobri, sposobni i izvrsni ljudi i mnogi su podnijeli veliku žrtvu. Posebno ljudi na prvoj liniji – zdravstvo, policija, vatrogatstvo, ali i svi oni mali i veliki ljudi koji žive svoje živote, a da zapravo ne znaju da su jako dobri i da nisu svjesni da su sveti”, naveo je mons. Koren poručivši svima prisutnima, a koji su možda u tim zanimanjima, da su oni proteklih dana i mjeseci Hrvatsku učinili dobrim mjestom za život. Naveo je također da Hrvatska ima vrhunsku epidemiologiju, infektologiju i medicinu te kvalitetne ljude koji su spremni pomoći jedni drugima.

“Drugo, mi smo izrazito kritični”, rekao je mons. Koren istaknuvši da su Hrvati skloni u svemu biti više nego kritični, ponajviše kada se radi o nama samima. Rekao je da nije dobro ako samo hvalimo, međutim da svakako nije dobro ni ako samo znamo kritizirati. “Nije dobro ni da cijenimo samo tuđe, a da pritom obescjenjujemo svoje”, rekao je.

“Treće, kažu da u krizi izlazi i najbolje i najgore iz čovjeka”, rekao je mons. Koren. “Mnogi se pitaju hoće li ovaj svijet, nakon svega ovoga što proživljavamo biti bolji? Siguran sam da hoće. Jednako sam tako siguran da neće svi biti bolji, ali da će i u nama i između nas biti vrlo pozitivnih i izgrađujućih pomaka. Doživio sam proteklih dana dva vrlo snažna ispita savjesti kod ljudi koji su vidjeli da su neke stvari činili promašeno i danas im je žao. Samo kod onih koji vide da su nešto činili promašeno i sada im je žao nastaje bolji i novi svijet “, naveo je. “Ja sam siguran da ako svi mi izađemo iz ove situacije na taj način da prepoznamo, ne što netko drugi treba napraviti za nas, nego što smo mi spremni učiniti za druge, onda će ovaj svijet iz ove krize sigurno izaći bolji”, naveo je mons. Koren.

“Četvrto, Dostojevski je već davno u Braći Karamazovima napisao: Čovjek nikoga nije spreman priznati patnikom osim samoga sebe. Ako ova kriza bude poticaj da razvijemo kulturu suosjećanja s drugima i postanemo barem malo bolji ljudi, sve ovo ima smisla. Teško mi je slušati toliko buke oko nečega što je malo jače od obične gripe – u toj rečenici ima toliko sebičnosti. Znantvenik Igor Rudan zbori: Zdravstvena politika u kojoj se pusti da umre ljudi koliko je potrebno da bi se stekao kolektivni imunitet nije zdravstvena politika. Slažem se s njim. Tko će nadomjestiti te ljude, tko će nadomjestiti nečiju baku ili djeda, oca ili majku. U Španjolskoj starci umiru na bolničkim hodnicima sami i same ih pokapaju. Ovaj virus je šansa da zaustavimo krivi pogled koji gleda ovako: Djecu treba staviti u vrtiće i škole, starce u staračke domove, a u obiteljima trebaju živjeti oni koji rade da bi radili i trošili, pa da bi opet trošili i radili. Naš zapadni pogled na stare je krivi pogled. Starost treba shvatiti kao poseban trenutak života i moramo shvatiti da bez odgovornosti mladih nema života starima. Odgovornost mladih za stare, jednako kao što je živjela odgovornost starih za mlade. Ovdje je riječ o temeljnoj kršćanskoj antropologiji i smislu patnje”, rekao je mons. Koren istaknuvši da ako nismo u stanju patiti svi za sve onda ne možemo biti kršćani. Naveo je kako se ljudi ne smiju vratiti na staro, već da se naš odnos prema prirodi i ljudima mora promijeniti.

“Peto, nedjelja. Proteklih dana puno se govorilo o nedjelji. S punom odgovornošću savjesti mogu ustvrditi da su najveći pobornici rada nedjeljom u ovoj našoj domovini oni koji su sigurni da ne moraju raditi ni u petak popodne, a kamoli subotu. I mi tako živimo u nekom čudnom ambijentu. Ja za sebe želim sačuvati produženi vikend, a nekoga drugoga tjeram da on zbog mog komoditeta radi. Vrlo nam je potrebno i tu biti obazriv. Smijemo li mi dopustiti da neka obitelj bude bez majke ili oca u nedjelju radi toga što smo mi potrebni šetnje u nekom trgovačkom centru. Ako bismo mi katolici u hrvatskom narodu prestali nedjeljom odlaziti u dućane, budite uvjereni da ne bi trebao nikakav zakon ni propis i da bi ih oni koji njima upravljaju brzo zatvorili”, rekao je mons. Koren podsjetivši kako je važno njegovati kulturu nedjelje jer ona čuva sve nas te da ako želimo biti graditelji odgovornog društva valja nam čuvati druge, ponajviše one koji su izloženi različitim teškoćama.

Za kraj se prisjetio kako je u Hrvatskoj nedavno proslavljen Dan državnosti i kako se sada slavi u onom danu koji jedini i zaslužuje biti Danom državnosti. “Valja nam upravo otkriti vrijednost slavlja i državnih blagdana jer svi oni koji nemaju domovinu i žive u tuđini znaju koliko je teško živjeti bez nje. Domovina je zajednički dom svih naših domova. Ona je stvarnost za koju se ne pitamo što će ona učiniti za nas, već se prvenstveno pitamo što smo mi spremni učiniti za nju. Neka nas ne zbunjuju polemike različitih smutljivaca kojih je na našim prostorima uvijek bilo. Ovaj dan zaslužuje biti Danom naše državnosti”, naveo je mons. Koren.