Mons. Koren predvodio obred blagoslova prve adventske svijeće

Sestre i braćo! U došašću se rado sabiremo uz upaljene svijeće… Svijeće su oduvijek imale osobitu privlačnu snagu za čovjeka. Svjetlo svijeće blago je svjetlo. Nasuprot vrlo jakoj rasvjeti, svijeća rasvjetljuje naš prostor samo djelomično. Ona ostavlja neke stvari u mraku. Svjetlo svijeće je toplo i ugodno. U svjetlu svijeće moguće je pogledati sama sebe. Tu mi blagim okom vidimo svoju, često vrlo krutu, realnost. U ovom nježnom svjetlu usuđujem se promatrati sebe, stati pred Boga i sebe Njemu izručiti. Tu mogu sam sebe prihvatiti. Svjetlo svijeće ne samo da rasvjetljuje, ono i grije. Ono sa sobom donosi toplinu ljubavi u tvoju sobu. Ono tvoje srce ispunja ljubavlju, koja je dublja i tajanstvenija od ljubavi ljudi s kojima se osjećaš povezan.

To je ljubav koja dolazi iz božanskog izvora, ljubav koja nikada ne presušuje, koja nije tako lomna kao ljubav među nama ljudima. Dopustiš li ovom svjetlu da prodre u tvoje srce, možeš si tada zamisliti, da si sasvim i potpuno voljen, da ljubav sve u tebi čini vrijednim ljubavi. Ta je konačno Božja ljubav koja ti dolazi ususret. Plamen simbolizira ono duhovno, ono što se uzdiže prema nebu. Goruća svijeća slika je naše molitve. Omiljen je običaj da hodočasnici na hodočasničkim mjestima upale svijeću i stave ju na oltar ili pred Marijin kip. Oni time izražavaju svoju vjeru da se njihova molitva nastavlja dok god svijeća gori. I nadaju se da će po njihovoj molitvi doći više svjetla u njihove živote i srca onih ljudi za koje pale ovu svijeću.

Došašće nas vodi Božiću! Tu su prorok Izaija, Ivan Krstitelj i Majka Marija… Tu su naše zornice… Tu je obazrivost prema potrebnima… Tu je praštanje i sakrament pomirenja… Tu progovara naša baština kroz stih, notu i pjev… Tu se susreću Bog i čovjek, tu je Majka i Dijete. Dijete ovisi o pomoći svoje majke i svoga oca. Ono kuša ljubav, naklonost, nježnost. Djeca se znaju diviti, ona su otvorena za novo. Djeca su razlog radosti, nadahnuće pjesmi. Bog je postao djetetom kako bi čovjek ponovno imao razloga radovati se i pjevati i kako bi radost postala put k Bogu. Došašće je vrijeme radosti koja iščekuje, radosti koja se hrani iščekivanjem. Milost došašća uči nas iščekivanju i radovanju. Dragi prijatelju, želim Ti da u ovom došašću postaneš ljudima svjetlo…. Tada ćeš za njih, kao i svijeća, postati izvorom života i ljubavi.

I, prije kraja, riječ našega nadbiskupa kardinala Josipa… Moglo bi se reći, i kao što čitavo došašće čezne za Božićem, tako i čovjek današnjice čezne za Emanuelom – Bogom s nama; čezne za životom satkanim od zajedništva Božje i ljudske blizine, susreta, druženja, a pogotovo zdravlja duše i tijela. Došašće je i vrijeme naglašenoga karitativnog djelovanja. Pozivam sve na suradnju s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije u pomoći potrebitima, napose stradalima u potresu, starijim osobama, bolesnima, osamljenima, izbjeglicama.

Dragi prijatelji, neka nam došašće pomogne da budemo ljudi života i ljubavi!

Bienenfeld, Klisović, Tomašević i mons. Koren

KUD Ivan Goran Kovačić

Blagoslov