Otvorena je u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. U organizaciji Povjerenstva za osobe s invaliditetom postav sadrži oko 30 ulja na platnu. Izložbu su otvorili sisački biskup Vlado Košić, povjerenica za osobe s invaliditetom Sisačke biskupije Željka Šemper i autorica.

Andrea Belić rođena je 1980. godine u Zagrebu. Kao osoba s cerebralnom paralizom osnovnu školu pohađala je u Ivanić Gradu te u Centru za odgoj i obrazovanje „Goljak“. U Centru za odgoj i obrazovanje „Dubrava“ u Zagrebu završila je srednjoškolsko obrazovanje i stekla zvanje računalnog grafičara. Slikati je počela s 11 godina.

Upravo tih vremena podsjetila se povjerenica Šemper istaknuvši kako Andreu poznaje od njezinih srednjoškolskih dana te ju može okarakterizirati kao „pozitivnu i zauzetu mladu osobu“. Šemper je izrazila zadovoljstvo što je izložba otvorena u Velikom Kaptolu jer je Sisačka biskupija među prvima osnovala Povjerenstvo za brigu o osobama s invaliditetom i iskazuje stalnu brigu o njima.

Šemper je pročitala i osvrt na izložbu kustosice Petre Korbus koja je između ostalog istaknula kako je svaka slikaričina slika pokret zamrznut u jedan prizor. „Slika je samo vizualni suvenir svih sati koje je umjetnik proveo u stvaranju, promatranju, promišljanju, doživljaju i eksperimentiranju koje je dovelo do djela. Iz tog razloga svaka pojedina slika nudi posebno putovanje. Ono što je najdojmljivije, svakog pojedinca će to putovanje odvesti u drugom smjeru“, kazala je.

Uz pomoć majke okupljenima se obratila i Andrea. Zahvalila je biskupu i svima koji su omogućili da se izložba postavi na tom mjestu. Upozorila je i kako društvo još uvijek teško prihvaća različitost u jednakosti te se invalida sjeti tek na blagdane, a oni su tu 365 dana u godini. „Nađem inspiraciju kad god prolazim mostom preko rijeke Lonje. Odande mi se pruža pogled na krovove mog grada, crkveni zvonik i divlje kestene kojih više nema, a čije su krošnje bile izrazito lijepe u proljeće kada su bili ‚načičkane‘ mirisnim sitnim cvjetićima. Kestena nema, a Lonja poprima novu vizuru. To su čari mog Ivanić-Grada. Tu se nalaze i motivi iz mojih ‚skitanja‘ po Lijepoj Našoj. Kada se ‚skitam‘ uvijek mi nešto privuče pažnju bilo da je to kućica na osami, crkvica ili crkveni toranj u daljini, livade, polja i sve što čini prirodu lijepom“, rekla je autorica te poručila da „uživa stvarati slike“.

Na kraju sisački biskup je čestitao Andrei na stvaralaštvu i slikama koje će „krasiti“ neko vrijeme središte biskupije. Osvrnuvši se na sakralne motive u slikama autorice biskup je rekao da križ, koji vjernici nose, čini im se težak i kako ih satire, ali je zapravo pomoć i božanska pedagogija kako doći do nebeske proslave. Podsjetio je da je prije nekoliko dana proslavljeno 10 godina djelovanja zajednice „Vjera i svjetlo“ u biskupiji, a koja je jedan od iskaza brige jednih za druge, osoba s invaliditetom i onih koji to nisu.

U glazbenom dijelu programa nastupili su učenici Glazbene škole Frana Lhotke iz Siska: Ema Martinić na gitari, Gala Grgurač na flauti i Luka Jajčinović kontratenor uz pratnju prof. Petre Kukavice na klaviru, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.