Na početku propovijedi profesor Matulić naglasio je kako je “jedino istinsko svjetlo svijeta – Isus Krist – riječima s kojima započima dogmatska konstitucija o Crkvi Drugog Vatikanskog koncila”.

“Crkva koja je od Krista, sredstvo je najprisnijega sjedinjenja Boga i cijeloga ljudskog roda, a Krist ju je ustanovio da bi njega uprisutnjivala ovdje na Zemlji.  Crkva nas povezuje s Bogom, s Kristom, svi smo u krštenju postakli Božja djeca, obdareni tim dostajanstvom”, istaknuo je propovjednik.
“Mi smo u Bogu i Bog je u nama. I zato smo ovako u miru. Zato nam je lijepo. U našem ljudskom izražavanju izbija na vidjelo ono božansko, Kristovo. Naša sjedinjenost s Kristom otvara jednu rijeku, ta rijeka u svom koritu prenosi nešto posebno za nas. A to je milost. Ovdje se u toj našoj prisnosti, koju svatko od nas nosi sa sobom, od krštenja do smrti, razlijeva rijeka milosti. Ovo je naš dvanaesti utorak posvećen pobožnosti trinaest utoraka dragom svecu svega svijeta, čudotvorcu, naučitelju, svetom Antunu Padovanskom”.

Spomendan svetom Justinu, filozofu i mučeniku

“No, danas, 1. lipnja, Crkva slavi spomen svetog Justina, filozofa i mučenika. U liturgiji je nekako strano spomenuti filozofa. Tim više što se u posljednjih nekoliko stoljeća upravo zahvaljujući filozofiji preoralo” sve što je ljudsko. Kršćanstvo, Crkva, u doba sv. Antuna je bila nešto samorazumljivo, značajno, snažno. Bilo je zastranjenja, bilo je heretika, ali to je društvo sebe smatralo savršenim kršćanskim društvom. No na početku novog vijeka najprije je filozofijom, pa onda znanošću, došlo na udar – na ispit”.

Profesor Matulić se spomenuo sv. Justina, koji je živio u 2. stoljeću nakon Krista, jer nam je ostavio primjer kako čovjek-poganin u svome biću ne može naći mir, niti spokoj.
“Sveti Justin nije bio miran, ni noću ni danju – bez istine. Gonila ga je strast za istinom.
“No Justin nikako nije nalazio istinu”, i onda je našao jednog monaha koji mu je kazao Uzmi proroke – čitaj, uzmi i čitaj evanđelje. I u tom trenutku Justin je u samom evanđelju našao Istinu, u onome koji je za sebe rekao: Ja sam Put, Istina i Život. Dakle, Istina je u Isusu Kristu. Istina je osoba, a ne teorija, katekizam, doktrina. Nego – osoba!”

“Susreo je istinu, živu, konkretnu, koja ga je oduševila toliko da je pred rimskim carom, najmoćnijim čovjekom na svijetu, bez straha rekao: Sve sam znanosti ovoga svijeta upoznao, ali me nijedna od njih nije zadovoljila. A kad sam upoznao evanđelje – upoznao sam istinu!”

Od kuće Oca moga napravili ste špilju razbojničku

“Sveti Justine, zaštitniče filozofa i filozofije, moli za nas. Istina je ono što nas oslobađa, samo će nas Istina osloboditi, kako kaže Isus”.  Jer, iako nam se čini da Gospodin kasni, on je već tu. On nas je učinio dionicima te istine. Mi, koji smo Božja djeca, mi smo Istina. Ta istina, sestre i braćo, jednog dana došla je u Jeruzalem, ušla je u velebni hram, i kazala okupljenima da ga razore hram i On će ga ponovno izgraditi”.

“Najveći prostor Herodova hrama, predvorje naroda ili pogana, tamo su dolazili svi mogući trgovci, mjenjači novca, Isus je tamo došao i vidio da se Božji hram pretvorio u velebnu trgovinu, u bijesu je mjenjačima novca izokrenuo stolove, prodavačima svega i svačega prevrnuo stolove i kazao im: Sramite se! Od kuće Oca moga vi ste napravili špilju razbojničku. Svi su se pitali odakle ovome Isusu vlast da ovo napravi, jer na rubovima hrama stoje rimske vojne postrojbe, unutar hrama stoji židovska policija, no svi sa strahopoštovanjem gledaju na taj događaj”.
“Nadalje, poseban detalj u hramu je bio hramski porez. On se jedino i isključivo plaćao hramskom valutom. Pred ulazak u hram, rimski novac trebali ste promijeniti u hramski novac, jer je rimski novac bio nečist, jer je nosio lik rimskog cara, cara Tiberija koji se proglao samim Bogom. I zato se taj rimski novac morao promijeniti u hramski novac, u tim mijenjačnicama pred hramom.

Zakleti neprijatelji u koaliciji protiv Isusa Krista

Propovjednik se posebno osvrnuo na farizeje i heredovce koji su nahrupili u hram.
“Farizeji i heredovci, inače zakleti neprijatelji, no kad imaju zajedničku metu, Isusa Krista – tada su oni u koaliciji”.

“Isus prozire njihovu zloću, pokvarenost, činjenicu koliko su podmukli, jer su sve Božje zloupotrijebili, i proroke pogubili, i hram uneredili. U službi su Sotone, a ne Boga Jahve. Iz hrama su došli izaslanici tzv. najuzornije religije, imaju u džepu rimski novac, a javno govore da je taj novac nečist. Isus ih je raskrinkao”.

“Dajte caru carevo, a Bogu Božje. Otklonite sve pogansko, lažno, istuširaj se, nasapunaj se, da budeš svoj, da budeš slobodan, da osjećaš da pripadaš Bogu, da je Bog u tebi. I da ti nitko neće prodavati maglu, već da ideš za Istinom. Zato je važno znati se diviti ljepoti oslobođenja, onoj evanđeoskoj ljepoti, koju nam donosi Isus Krist. Divimo se toj ljepoti sudjelovanja u božanskom životu jer mi jesmo Božji, mi smo Jedno s Bogom i Bog je s nama. U Bogočovjeku, Isusu Kristu, to je najljepše prikazano”, zaključio je optimistično svoju nadahnutu propovijed prof. dr. sc. Tonči Matulić.
Na kraju mise, župnik Župe sv. Antuna Padovanskoga fra Roko Bedalov izvijestio je da će zadnjega dana pobožnosti trinaest utoraka svetom Antunu na Svetom Duhu u Zagrebu, 8. lipnja, svetu misu u 19 sati, uz izravan prijenos na Hrvatskom katoličkom radiju (HKR), predvoditi fra Žarko Relota, župnik zadarske župe Ploče.