Temu skupa najavila je mr. sc. Gordana Barudžija, viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje: “Istraživačko učenje kao pojam i kao način rada ušao je u kurikulum koji učitelji primjenjuju u svom radu. To je jedna od važnih sastavnica preko koje se vrednuje i rad učenika u kontekstu stvaralačkog izražavanja, ali se želi potaknuti učenike i na kritičko propitivanje, na samostalan rad i istraživanje stvarnosti primjerenih njihovom uzrastu. Takvo istraživanje i vrednovanje zahtijeva primarno kognitivnu inteligenciju i sposobnost učenika. Istraživački rad treba biti povezan i s interesom i zalaganjem učenika, dakle da se pronađu teme koje su u kurikulumu, ali i da se pristupi onima koji su učenicima primjereni i interesantni. Ovakvim tipom rada promiče se ne samo samostalan rad, nego se uči i poučava kako raditi u skupinama, razvija se učenička kreativnost… Puno je razloga iz kojih smo se ove godine odlučili za ovaj tip edukacije. Ona je, među ostalim, nastavak edukacija od prošle godine koje su iz svima poznatih razloga tek djelomično odrađene, pa smo ipak željeli zaokružiti cjelinu vezanu uz istraživačku nastavu u kontekstu nastave povijesti.”

“Pridržavajući se epidemioloških mjera i uputa o broju sudionika na jednom mjestu, radimo s vrlo malom skupinom vjeroučitelja, onih koji su se na vrijeme prijavili. Reakcije su bile zaista vrlo pozitivne, a prema anketama koje provodimo veliko zadovoljstvo su vjeroučitelji izrazili i samim sadržajem i načinom rada, ali i činjenicom da su, nakon dugo vremena, ponovno mogli susresti jedni druge”, zaključila je mr. Barudžija.

Mr.sc. Gordana Barudžija

Uvodno predavanje održala je vjeroučiteljica savjetnica Marica Celjak koja je o istraživačkoj nastavi govorila iz iskustva projektnih aktivnosti koje je ostvarila u školi. Kroz tri godine provela je s učenicima eTwinning projekt “Putevima baka i djedova – kulturna baština”, na što su je potakli razgovori s učenicima prvog razreda osnovne škole. Listajući e-knjigu koja je nastala kao rezultat aktivnosti i suradnje s drugim školama, uključujući i jednu iz Ukrajine, predstavila je program i način provođenja aktivnosti. Vođenjem učenika kroz istraživanje i obradu dobivenih podataka naglasak je stavila na planiranje koje je važno da bi se projekt strukturirao i proveo do kraja, kao i na vođenje učenika koji u projektu sudjeluju (njihovo usmjeravanje, motivaciju i dr.).

Profesorica s KBF-a u Zagrebu doc. dr. Ana Biočić naglasila je da je cilj njenoga izlaganja predstaviti doprinos Katoličke Crkve stvaranju moderne hrvatske nacije u 19. stoljeću, ali u kontekstu istraživačkog učenja. “Dakle, pokazati način provođenja istraživačkog učenja, mogućnosti istraživanja, pogotovo u pandemijsko vrijeme, kada otkrivamo brojne digitalizirane sadržaje koji mogu nadomjestiti odlazak u arhive, knjižnice ili muzeje. Cilj je upoznati vjeroučitelje s tom vrstom sadržaja i sa samim načinom istraživačkog učenja, kako ga provesti u razredu s učenicima.”

Stručni skup / Foto: Ured za vjeronauk u školi

Nakon izlaganja kojim je predavačica približila vjeroučiteljima važnost i smisao istraživačke nastave, postavljanja hipoteze i pitanja kojim se hipoteza opovrgava ili potkrepljuje, postavljena je i istraživačka hipoteza kao primjer za ovaj konkretan stručni skup vjeroučitelja: ‘Crkva je pridonijela stvaranju moderne hrvatske nacije kroz razvoj kulturnih, prosvjetnih i znanstvenih institucija’. Zadatak je vjeroučitelja bio istražiti kulturne, odgojno-obrazovne ili znanstvene institucije iz 19. stoljeća povezane s Crkvom ili svećenicima. Razmišljalo se o institucijama koje su osnovane u vrijeme narodnog preporoda da bi se istražilo imaju li veze s Crkvom. Poseban je naglasak predavačica stavila na aktualizaciju teme s učenicima, koji bi u istraživačkoj nastavi uz postavljanje hipoteze trebali odgovoriti na pitanja “tko, što, kako, kada i zašto”. U radioničkom dijelu stručnoga skupa vjeroučitelji su u skupinama prema prethodno zadanim materijalima osmišljavali način i metode kojima bi proveli istraživačko učenje – uvijek s naglaskom na aktualizaciji i posadašnjenju teme koja se obrađuje.

“S obzirom da je ovo već treći ovakav skup, čini se da su reakcije bile vrlo dobre. Sudionici su bili zadovoljni zato što su konačno imali mogućnost fizičkog sudjelovanja i interakcije, što se pokazalo daleko boljim nego nastava i susreti online. Što se tiče djece koja sudjeluju u ovom načinu učenja, vjerujem da djeci to jest privlačno. Svakako da uvijek ima određeni postotak onih koji možda ne interesira zadana tema ili takav vid učenja, ali vjerujem da ih se može zainteresirati i da je uz dobro vodstvo moguće provesti istraživačko učenje”, zaključila je doc. dr. Biočić.